Sven Adam Ewin
I dok ti gledam bijelo lice
(ideja bješe luda, luda!),
Ja uzeh tijelo gusjenice
I počeh brstit lišće duda.
.
I sav sam sebe svili dao,
I svila, rekoh, moram biti.
U vrelu vodu tad sam pao
I satkah za te svilne niti.
I svilom pokrih tvoje čelo,
I kosu crnu. Usne mile.
A onda spustih tvoje tijelo
Na sonet moj od bijele svile.
Na svilen šal, na svilen-travu,
Da sniš u svilen-zaboravu.
foto: Emil Cipar
