Igor Divković
Agram je
sit,
Agrameri
gladni
ah, ničega
eh, svega.
Gore
Sljeme,
dolje
Sava,
magla
između
njih
i njega.
Agram je
gladan,
Agrameri
siti,
skloni
mu biti,
niz dlaku
mu iti.
Brijezi su
brijezi,
rijeke su
rijeke,
spominju se
i majke
i seke.
I majke
i seke
i tetke
i strine
i Vrhovine
i Dolja
i Međice
i Kolja.
Bit’ fit,
biti bolje,
ih, Sljeme
oh, Dolje
i Šestinski
vijenci
i Kraljičini
zdenci.
Biti
bolje,
kad bude
bilo.
Kad bilo
ne bu’
furt ga
‘ebu.
Furt ga
hebu
furt ga
fuj,
furt ga
gledi,
furt ga
čuj.