Forum – podsjetnik na civilizaciju koja je oblikovala Zapad
tekst i foto: Marijana Šundov
Rim – oko sebe vidim stotine boja, lagani talijanski šlager čujem u pozadini, u zraku osjetim puno slatkih mirisa i aroma, koje se prožimaju. Prepoznajem mirise: cimet, kakao, muškatni oraščći, naranča i limun, a dokle mi pogled seže su brda slatkiša, razne vrste čokolada, keksa, kolača, ušećerenog voća… kao da sam zalutala u bajku, i to onu o Ivici i Marici, u kućicu od slatkiša. Bajka je to o siromašnoj djeci – bratu i sestri koje je otac poslao u šumu jer ih nije mogao prehraniti, a oni našli u šumi kućicu od slatkiša.
Evo mene u jednoj takvoj „kućici“, a ono dijete u meni koje se sjeća bajki je još itekako živo i prva misao po ulasku u specijaliziranu, ogromnu prodavaonicu slatkiša bila je, evo je kućica iz Ivice i Marice“. Još je bolje od bajke jer sam u „shoppingu“ u jednom od najbajkovitijih gradova na svijetu – Rimu.
Poslije trgovine slatkiša suprug i ja svratili smo u onu koju smo nazvali „od manistre“, a slično kao sa slatkišima obradovale su nas razne vrste tjestenine različitih oblika, boja i veličina – s okusima tartufa, cikle, blitve… I ne samo tjestenina nego se može kupiti mnoštvo umaka za manistru u različitim staklenkama. Mnoge su već bile prigodno upakirane s tjesteninom – kao suveniri s drvenim žlicama za miješanje na kojima piše „Roma“.
Prvi trgovački centar na svijetu, kao i puno toga drugog, izgradili su upravo Rimljani. U 2. stoljeću car Trajan je izgradio nešto što je bilo najbliže trgovačkom centru odnosno onome što bi danas zvali kongresnim centrom – jer građevina na više etaža, i danas vidljiva, imala je uz prodavaonice, ugostiteljske prostore i knjižnicu, hramove, dvorane za predstave. Sve je bilo blještavo, raskošno, obloženo mramorom. Naravno, kako bi se znalo kome Rimljani trebaju biti zahvalni, sagrađeni su Trajanov slavoluk i Trajanov stup. Oba su slavila rimske pobjede predvođene Trajanom nad narodom Dačana. Od plijena iz tih bitaka financirana je gradnja Trajanovog foruma, a da sve bude skladno, i funkcionalno kako treba, pobrinuo se najpoznatiji rimski arhitekt odnosno vojni inženjer toga vremena, koga je car Trajan vodio sa sobom u ratne pohode – Apolodor rodom iz Damaska. Apolodor je na reljefu koji vodi oko Trajanovog stupa dugom oko 190 metara prikazao što je vidio – živopisne detalje bitaka, krajolike, ljude i životinje. Na vrhu stupa, kako i priliči, bio je pozlaćeni kip cara Trajana, izgubljen vremenom, i u 16. stoljeću zamjenjen kipom svetog Petra. Trajanov stup bio je preteča svih takvih stupova u svijetu na vrhu kojih su bili postavljeni kipovi slavnih vojskovođa. Vidjela sam Napoleonov stup u Parizu, a u Londonu na Trafalgar trgu poglede mi je privukao visoki stup s kipom admirala Nelsona. Kamen tako poput zapisa ili knjige podsjeća na djeliće povijesti, koje su oblikovali znameniti ljudi. I više od knjige jer nju treba potražiti i pročitati, a kameni visoki stup teško je zanemariti.
Obišli smo iskopine Trajanovog foruma, ali i foruma koje su gradili drugi carevi. Inače Forum Romanum izgrađen je u podnožju brežuljka Paladina, te je stoljećima bio srce javnog života grada. Hramovi različitim rimskim bogovima, potom bazilike, slavoluci, različiti stupovi i druge građevine građeni su i dodavani Forumu u različitim razdobljima. Jedan od simbola Foruma bila su tri sveta stabla zasađena u sredini: smokva ispod koje je vučica dojila Romula i Rema, mitsku braću koja su osnovala Rim, te stabla masline i vinove loze. Naravno izvornih stabala nema, ali su zasađena mnoštva drugih i smokve i masline i vinove loze. Pored njih, mnoštvo je pitomih borova one posebne vrste pod imenom pinija ravnog visokog debla, a na vrhu kojega je visoka krošnja poput kišobrana. Pinije cijelom Rimu daju preoznatljiv pomalo mističan izgled.
Nakon stoljeća propadanja građevina na Forumu, koje su bile zatrpane i korištene jedno vrijeme kao izvor kamena, konačno u 19. stoljeću su počela sustavna arheološka iskopavanja ovog prostora. Puno toga je iskopano i prepoznato. Vidljiva su tri velika stupa nekadašnjeg hrama Kastora i Poluksa iz doba cara Tiberija. Poglede privlači slavoluk cara Septimija Severa na kojem su prikazane njegove pobjede na Istoku, te Titov slavoluk u čast pobjede careva Vespanzijana i Tita nad Židovima. Jedan od najinteresantnijih spomenika Foruma svakako je kuća djevica vestalki i ostaci hrama božice Veste. Vestin hram, kako i priliči božici obitelji, srca, doma i zaštitnici Rima, je bio kružnog oblika u obliku ognjišta. Prema legendi Rim će biti uništen kada se ugasi vječna vatra božice Veste, koju je održavalo šest djevica vestalki. Vatre odavno nema, ali grad kojem su tepali „vječni Rim“ i dalje je tu.
Dok obilazimo pojedine dijelove Foruma razmišljam o veličanstvenosti ove civilizacije koja je vladala svijetom. Iza ovih iskopina, koji privlače milijune ljudi u Rim nalazi se veličanstvena priča o civilizacijskom nasljeđu čovječanstva. Dovoljno je podsjetiti se kada otvorimo slavinu kako bismo se napili vode, upotrebljavamo sustav koji su rimski inženjeri osmislili prije više od 2.000 godina. U Rimu je u IV. stoljeću bilo čak 11 akvadukata. Rimski građevinari izumili su beton, stvorili mrežu cesta i danas dobrim dijelom vidljivu, kojom su premrežili državu.
I ne samo materijalnog bilo je to carstvo ideja. Poznata rečenica „Rimski sam građanin“ koju je toliko puta izgovorio briljantni Ciceron „ Civis Romanum Sum“ podsjeća nas kako pravni sustav, koji nas danas štiti kao građane, počiva na Rimskom pravu. Dovoljno je bilo reći „Civus Romanus Sum“ u bilo kojem kutku Carstva u Starom vijeku i biti zaštićen. Vrijedi podsjetiti kako je godine 212. godine car Karakala izdao edikt kojim je dodijelio pravo građanstva svim slobodnim stanovnicima Carstva. Podsjećam kako je u to doba rimska država već obuhvaćala mnoštvo, različitih naroda. I sama riječ „forum“ održala se u upotrebi do danas.
Među ostacima građevina na Forumu treba istaknuti zgradu nekadašnjeg Senata, i to onu koju je izgradio car Dioklecijan. Naravno to nije bila prva zgrada Senata nego jedna od mnogih. Kada su stare zgrade bile uništene bilo požarom bilo ratom građene su nove. Prva zgrada Senata sagrađena je u 7. stoljeću prije Krista, a prvi Senat prema predaji osnovao je mitski osnivač Romul kao savjetodavno tijelo koje je činilo 100 glava obitelji. Kasnije je taj broj narastao kroz povijest, a mijenjala se i uloga Senata. Inače rimsko stanovništvo se djelilo na Senat i narod što je sadržano u poznatoj kratici: SPQR – “Senatus Populus Que Romanus” – „Senat i narod Rima“, u slobodnom prijevodu. I danas se ova kartica može naći u gotovo svakom kutku grada – na ustanovama, javnim natpisima, ali i kanalizacijskim poklopcima na ulicama. U popularnoj kulturi kratica u poznatom francuskom komičnom stripu prevedenom na 80-tak jezika među kojima je i hrvatski, o Galima Asterixu i Obelixu, koji se bore s Cezarom, Gal Obelix se često ruga govoreći: SPQR – „Sono Pazzi Questi Romani“ – „Ludi su, ti Rimljani“.
Iskopine drevnog Foruma su veliki muzej na otvorenom. Duž jedne od ulica, koja je ugodna šetnica s koje se razgledaju iskopine, postavljeni su kipovi rimskih careva. Forum se može razgledati sa svih strana, a moguće se i spustiti baš među iskopine. Laganom šetnjom oko iskopina stižemo do kipa vučice. Mršava vučica na vrhu stupa pozorno gleda oko sebe i doji bebe blizance. Ovaj kip je replika, a original koji se pripisuje Etruščanima datiran je u 5. stoljeće p. n. e. i čuva se u obližnjim Kapitolskim muzejima.
Prema legendi osnivač Rima je mitski junak Eneja, koji je preživio Trojanski rat, i u potrazi je nakon pada grada Troje za novom domovinom. Nije lako naći novi dom i njegovo lutanje je personifikacija potrage svakog čovjeka za domom. Uglavnom Eneja se skrasio nakon niza iskušenja na Apeninskom poluotoku. Jedan od njegovih potomaka Numitor je vladao gradom Alba Longa koji je Eneja osnovao, a ljubomorni brat Amulije preoteo mu je vlast i natjerao njegovu prekrasnu kćer Reju Silviju da postane vestalka kako ne bi imala potomstva. Vestalke su morale čuvati djevičanstvo. Međutim bog rata Mars je poželio lijepu djevojku i silovao je. Iz tog nasilnog čina rođeni su blizanci Romul i Rem. Amulije ih je bacio u rijeku. Ukratko mit kaže dalje rijeka Tiber im nije naškodila nego ih je izbacila na obalu. Našla ih je vučica i dojila, a poslije je na njih naišao pastir koji ih je uzeo i othranio. Naravno kipova vučice ima po Rimu, a ovaj koji mi razgledamo je netom iznad antičkog Foruma u blizini Kapitolskih muzeja. Legenda dalje priča o ubojstvu Amulija od strane odrasle braće, te o njihovoj svađi u kojoj je Romul ubio Rema. Ne znam da ijedan grad ima ovako nasilnu priču o osnutku grada u kojoj se nasilje i zločini redaju jedan za drugim. Mit kao da zrcali kasniju burnu i nasilnu povijest grada i države.
Dok gledam kip vučice razmišljam kako su nered, nasilje, bolest, rat – od početka uz čovjeka. U Bibliji, velikoj knjizi civilizacije, a onima koji vjeruju Biblija je Božja riječ – na samom početku brat ubija brata – Kajin ubija Abela. Njih dvojica su prvi ljudi, zemlja im leži pod nogama, nije im tjesno i svatko od njih dvojice obavlja svoje poslove. Ne svađaju se oko osnutka grada, nema za tim potrebe. Kajin ipak ubija Abela. Zašto? Biblija tu daje opis kako idu postupci braće i njihove misli posebno ubojice. Kajin kako to često rade ljudi koji zastrane s pravog puta stvara sam sebi Pakao svojim mislima, svojom zavišću, svojom ljutnjom po onoj Miltonovoj ( iz knjige Izgubljeni Raj – Johna Miltona) ; „ Duh je sam svoje mjesto, i u samom sebi može od Pakla tvorit Nebo, i od Neba Pakao“.
Dok se jedan predivni dan u Rimu bliži kraju, a nebo se rumeni iznad iskopina i pinija razmišljam o isprepletenosti svjetla i tame, borbi dobra i zla. Ovaj svijet je kako su pjesnici i filozofi govorili „dolina suza“ – treba mukotrpno raditi za preživjeti, boriti se protiv prirode i bolesti, a još gore protiv drugih ljudi. Razmišljam o bajkama, bajke uvijek uz junake imaju zlikovce, u Ivici i Marici je uz zlu maćehu tu prisutna i još jedna negativna figura – vještica. Razmišljam o mitu o nasilnoj braći, koji je u samim početcima ljudskog roda. Mislim o Rimu i njegovoj državi, o nasilju koje ju je pratilo od početka, slavoluci i stupovi pričaju priče o pokoljima, pokoravanjima naroda, ratovima. Međutim mitovi pričaju i o junacima, bajke pričaju o pobjedi dobra, Biblija je prepuna svjedočanstava o predivnim ljudima, koji su pomagali drugima. Novi zavjet svjedoči o Bogu koji dolazi biti s nama i uči nas kako biti čovjek. Kada se ogledam oko sebe vidim iskopine Foruma i veličanstvena djela koja je rimska civilizacija iznjedrila.
Možda nas toliko Rim oduševljava jer priča o Rimu je priča o nama ljudima