Igor Divković
Kralj
Šahrijar
igra
šah,
niti
živčan,
niti
plah,
treba,
harem,
pola
ure,
za
vuć’
crne
mu
figure.
Suada,
bi,
tkogod
kralja
pazi,
čuva,
da
po
kralju,
praši,
gruva,
s
par
topova,
sa
par
kula,
al’
boji
se
da
ne
fula.
Senada,
bi,
u
lov
na
kralja,
kako
treba,
kako
valja,
s
par
lovaca,
s
par
skakača,
s
par
arapskih
crnih
ata,
tjerat
kralja
da
se
puši,
dok
ga
šahom
ne
uguši.
Šeherzada,
lijepa,
mlada,
na
kralja
bi
sa
pješakom.
Tuci
kralja
nogom,
šakom.
Udri
kralja,
batom
malja,
Psuj
ga,
pljuj
ga,
kori,
kuni,
svrgni
ga
u
šah
buni.