Ruža Zubac-Ištuk
Kad bih te mogla imati
manje u svojim riječima
više u našim djelima,
rekla bih da je sreća
od mene pjesnikinju načinila.
Kad bi moja pjesma
u tvoje osmijehe stala,
stvarnost bi zadrhtala,
grijeh umjesto čežnje
ja bih odabrala,
a ljubiti nitko kao pjesma
ne zna
na vratima raja
ili srcu pakla.
Kad bih te vremenu
samo na trenutak istrgla,
tajanstvena knjiga tvog života
među dlanovima bi se rasprsla,
ja plamenom plamen bih zagrlila,
duboko u meni pjesnikinja bi zanijemila.
Samo kad bi htio
pjesnikinju u meni utišati,
Bog bi umjesto kazne
grijehe nam oprostio
i on je čovjekom bio.
Ne boj se ljubiti,
dođi u moju pjesmu,
samo za tebe rodit ću stih.
Iz zbirke “Kap po kap”