O svečanom otkrivanju spomen-ploče Matiji Vlačiću Iliriku u Regensburgu.
piše: Aleksandra Brnetić
foto: Dominic Islinger (Staatliche Bibliothek Regensburg)
Dragi čitatelju,
dopusti mi jednu ispriku. Žao mi je što ovaj izvještaj do Tebe dolazi dobra tri i pol mjeseca nakon otkrivanja spomen-ploče u Regensburgu. Jer, kako bi naš narod rekao: čovjek snuje, a bog boguje, mene su u promptnom obavljanju novinarske zadaće spriječile zdravstvene nedaće.
“Matija Vlačić bio je migrant koji se više puta morao pakirati ili prodati sve što je imao i s obitelji krenuti u potragu za novim domom. Sudbina izbjeglice i iskustvo progonstva utjecali su i na njegovu teologiju. Jer Vlačić je prvenstveno bio teolog. Za svog kratkog života, a doživio je samo pedeset i petu, ostavio je tragove na najrazličitijim mjestima u kojima je djelovao i radio, a djelovao je i radio gotovo uvijek u izbjeglištvu, ...”, tako je u ranim poslijepodnevnim satima u ponedjeljak, 11. prosinca prošle godine, teolog i povjesničar reformacije dr. Luka Ilić govorio o Vlačiću u Regensburgu, njegovoj svagdašnjici koja ga je pratila od trenutka kad si je stvorio ime i stekao ugled u reformacijskom pokretu.
Tog se ponedjeljka u ranim poslijepodnevnim satima u zapadnom dijelu Staroga grada, gdje se Gesandtenstraße dodiruje s Poetengässchen (Uličica pjesnika) okupilo dvadesetak što njemačkih što hrvatskih uzvanika na svečanom otkrivanju spomen-ploče Matthiasu Flaciusu Illyricusu, kako glasi latinizirano Vlačićevo ime.
Odmah iza ćoška, u Poetengässchen, na žućkastome je zidu oveća ploča s natpisom u crnoj boji na bijeloj podlozi. Zainteresirani će prolaznik saznati da je ta zgrada Državna knjižnica, da je svima dostupna i da je njeno korištenje besplatno. Saznat će i u koje je vrijeme može koristiti. Čitajući taj natpis oko će mu sigurno uočiti još jednu ploču, tik iznad ove. Crvene je boje.
Natpis je ispisan zlatnim slovima s uočljivim Vlačićevim vlastoručnim potpisom, naravno latiniziranim. Na ploči je zabilježeno, evo prevedeno na hrvatski: Matija Vlačić Ilirik / 1520. Labin u Hrvatskoj – 1575. Frankfurt na Majni / luteranski reformator, crkveni povjesničar, autor više od 200 djela / u Regensburgu je živio i radio između 1562. i 1566.
Vlačić je u Regensburg došao iz Jene gdje je četiri godine bio profesorom protestantske teologije i hebrejskoga jezika na Alma Mater Jenensis, zvanom Salana, gdje se između ostaloga zalagao za očuvanje Lutherovog reformacijskog učenja. No zakvačio se s mjesnim knezom oko sveučilišnih udžbenika i protjeran je.
U Regensburgu ga sudbina nije štedjela. Početkom 1564. umrla mu je žena pri porodu dvanaestog djeteta, a nešto kasnije i jedna kći. No, životom udovca nije živio ni deset mjeseci jer već u listopadu ženi župnikovu kćer Magdalenu Illbeck. Bio je i bez posla. Jednom je dobrom kolegi posudio 2100 talira, ali ga je ovaj u gradskoj upravi optužio za lihvarenje, a u gradu oklevetao. Inače je u gradu Vlačić imao dosta veliki krug znanaca, a čvrsto je bio povezan s Nikolausom Gallusom, superintendentom, regensburškim protestantskim biskupom, istaknuo je Ilić. Dvojica teologa bili su slične dobi i poznavali su se iz Wittenberga i Magdburga gdje su se borili za očuvanje Lutherove “nepatvorene” reformacijske ostavštine.
Vlačić je imao velike planove za Regensburg, o čemu Luka Ilić kaže: „Zemljopisni položaj grada na Dunavu i blizina Austrije pogodovali su mogućim kontaktima s tamošnjim protestantima i južnoslavenskim područjem, za koje je i dalje bio vezan zbog svog podrijetla. Po svemu sudeći održavao je kontakte i sa studentima u Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj. Obzirom na protureformacijsku djelatnost isusovaca, koja je bila osobito uspješna u tim krajevima, Flacius je planirao podržati reformaciju osnivanjem akademije u Regensburgu. Htio je da ta Akademija bude nadopunom Poeticumu, regensburškoj gimnaziji.“
Kad je riječ o Poeticumu, valja mi napomenuti da se radi o Gymnasium Poeticum, obrazovnoj instituciji koja je 1505. utemeljena kao gradska škola u kojoj se podučavao latinski jezik, a i podučavalo se na latinskom. Lateinschule je pripremao đake za sveučilište. Kad je carskim gradom Regensburgom zavladala reformacija, Lateinschule je 1542. pretvorena u gradsku protestantsku gimnaziju – Gymnasium Poeticum. U toj je školi pune tri godine, od 1553. do 1556., nastavnik bio jedan Vlačićev zemljak, rodom iz Buzeta -Stjepan Konzul Istranin. Konzul je bio pop glagoljaš, hrvatski protestantski pisac i prevoditelj, rođen 1521., a u regensburškom Poeticumu bio je zborovođa i upravitelj Pjevačke škole.
U zapadnom dijelu te nekadašnje protestantske gimnazije danas se nalazi Državna knjižnica, znanstvena knjižnica humanističkog usmjerenja, utemeljena je 1816. kao Kraljevska knjižnica. Zadnjih petnaest godina Državnom knjižnicom upravlja i vodi ju povjesničar i knjižničar dr. Bernhard Lübbers, koji je i otkrio spomen-ploču Vlačiću.
U pozdravnom slovu Lübbers je istaknuo je da je inicijativa za spomen-ploču potekla od dr. Ilića i to tijekom trodnevnog simpozija o Vlačićevu regensburškom djelovanju, održanom godinu dana ranije u Gradskom arhivu. Taj arhiv inače čuva 470 raznoraznih spȋsā o Vlačiću. Lübbers je također rekao, da se raduje nazočnosti predsjednika regensburškog sveučilišta prof. Hebela, a srdačne pozdrave uputio je i potpredsjednici za internacionalizaciju i različitosti prof. Ulli Regener kao i prof. Mariju Grčeviću „potpredsjedniku* Sveučilišta u Zagrebu, koji je također ovdje i koji svojom nazočnosti još više podcrtava značenje slavljenika.“ Lübbers se obradovao i nazočnosti Karla Stocka, voditelja nadležnog ureda za graditeljstvo, pozdravio je i gradonačelnicu Gertrud Maltz-Schwarzfischer, referenta za kulturu Wolfganga Derscha i Lorenza Baibla, voditelja ureda za kulturno nasljeđe i dekana Dunavskog dekanata Jörga Breua, i riječ dao Vladimiru Duvnjaku, generalnom konzulu Republike Hrvatske u Münchenu.
Duvnjak je izrazio radost što Vlačić postavljanjem spomen-ploče dobiva posebno priznanje i što ona potvrđuje važnost koju Vlačić i danas uživa u njegovom rodnom Labinu i okolici.
„Katedrala, Katedralni vrapčići i papa Benedikt, to je danas Regensburg, ako ga promatrate izvana“, istaknula je gradonačelnica Maltz-Schwarzfischer na početku svog govora te nadodala „…Na prvi pogled čini se da je grad prvenstveno katolički. No, to je samo djelomično točno, jer Regensburg je od 16. stoljeća također važno središte protestantske vjere. Stoga je Regensburg postao luteranski svjetionik za prostor Jugoistočne Europe kao i središte, koje je privlačilo protestantske teologe i znanstvenike, koji su presudno utjecali na ondašnji duhovnički i duhovni život.“ Maltz-Schwarzfischer prisjetila se i simpozija o Vlačiću tijekom kojega je postalo jasno da je Vlačić zaslužio biti prisutniji u životu grada „tim više što nam je u nasljeđe ostavio i važna pisana djela. U Gradskom arhivu nalazi se vrlo opsežna zbirka izvorne korespondencije koju će biti objavljena kao knjiga u sklopu jednog istraživačkog projekta.“
„Flacius nas povezuje!“, kaže gradonačelnica i nastavlja: „Lijepo je vidjeti da su se danas ovdje okupili razni predstavnici znanosti, kako iz Regensburga tako i iz Hrvatske. … Taj međunarodni krug zorno pokazuje da Matthias Flacius i danas može imati značajan, širok europski utjecaj.“
Idejno rješenje za kamenu spomen-ploču izradio je Stefan Reichmann, Regensburžanin, koji već desetljećima radi na tome da si rodni grad s njegovih 158.000 stanovnika i 20.000 studenata, u volonterskome radu ukrasi sa što više „Reichmannovih ploča“. Te ploče svjedoče o bivšim slavnim stanovnicima. Vlačićeva ploča je veličine 46 x 75 cm i debljine 45 mm, a s montažom je koštala 1.700 eura. Najveći obol, gotovo 60 %, dao je regionalni biskup Klaus Stiegler, a ostatak Grad Regensburg.
Na otkrivanju u ime biskupa Klausa Stieglera govorio je dekan Jörg Breu. Breu je svoje izlaganje započeo citatom iz Biblije: „Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.“ (Propovjednik, 3,15), da bi progovorio o pokušajima preoblikovanja povijesti i o tome da se uvijek iznova priča kako su svojedobno u Regensburgu samo članovi gradske vlasti prešli na evangeličku vjeroispovijest, a da je narod zadržao katoličku vjeru. „Ni mrtvi nisu sigurni od takvih povijesnih krivotvorina“, kaže Breu „…jer oni se ne mogu više braniti.“ Što se tiče živih, za Breua je Vlačić veliki uzor jer se on „za života hrabro, ustrajno i svestrano – branio“ pa nastavlja: „On se suvereno kretao različitim europskim prostorima. Tu je njegov povijesni rad, njegova hermeneutika, koja je bila izrazito moderna za njegovo vrijeme, a također i jasnoća, kojom je ustao protiv svega što je smatrao razvodnjavanjem reformacijskog učenja. Mi ne moramo dijeliti svaki njegov stav.“, da bi izlaganje završio apelom: „Neka se Vlačić ne zaboravi.“
I za kraj ovog izvještaja još jednom teolog Ilić: „Najvažnija Vlačićeva teološka publikacija nastala je tijekom njegova boravka u Regensburgu: Clavis Scripturae sacrae, Ključ Svetoga pisma. Ovo opsežno djelo, podijeljeno u dva dijela, prvi put je objavljeno u Baselu 1567. godine. U to je vrijeme Vlačić već bio u Antwerpenu. Od tada pa sve do 18. stoljeća stalno su izlazila ili nova izdanja „Clavis Scripturae sacrae“ ili reprint-izdanja. Dugoročno, Clavis je stekao reputaciju standardnog djela biblijske hermeneutike.“
Svečanost je zaokružio prigodni domjenak na drugom katu Državne knjižnice tijekom kojega smo mogli zaviriti u Vlačićeve knjige, koje se čuvaju u Državnoj knjižnici. Zaviriti da, malkice, ali ne i više od toga.
*Prof. dr. sc. Mario Grčević, obnašatelj dužnosti dekana Hrvatskih studija, na otkrivanje spomen-ploče Matiji Vlačiću Iliriku u Regensburgu došao je kao izaslanik prof. dr. sc. Stjepana Lakušića, rektora Sveučilišta u Zagrebu.
