piše: Stjepan Poljaković
Ponavljanje je majka učenja, rekoše stari Rimljani.
Mudri Salamon je opet zapisao da pod suncem nema ničega osobito novog. Situacije se ponavljaju samo u drugim oblicima, generacijama i životima drugih. Ne jednom smo se zapitali: „Zar moram opet iznova?“
Pišem ovo pred jedan od mojih novih početaka, zaokreta; razmišljajući o svojim iskustvima i iskustvima onih kojima sam okružen.
Priču koju počinjem, pričat ću kroz prizmu ispita.
Htjeli to ili ne, tijekom života izloženi smo raznim kušnjama i ispitima. Nas 18-ero je na veliki petak položilo jedan od ispita.
U prošlom sam članku pisao o jednom projektu, sad ću sve malo „personalizirati“ bez imena, samo kroz primjere. Postoje ispiti na koje pristajemo svjesni da polažući ih prelazimo na druge razine. Postoje ispiti koji nam se nameću, koje ne možemo izbjeći, neki ljudi nemaju sreće i ne uspijevaju ih položiti a nekada ni preživjeti. O uspješnosti na ispitima ne odlučuje samo naše znanje, često je jezičac na vagi naš stav o ispitu i naše ponašanje u tijeku polaganja.
Kao netko tko svoju vjeru i znanje želi primijeniti u praksi, nastojim sebi i ljudima oko sebe osvijestiti stanovite činjenice. U petak sam prilazio kolegicama i motivirao ih da se sjete što su sve prošle do tog trenutka, koliko kritičnijih i težih ispita, kriza, kušnji, strahova su prošle? Mogu li se ti strahovi mjeriti s jednim, realno ne velikim ni sudbonosnim, ispitom pred komisijom koja vas želi i vidi u projektu kojeg su osmislili? Znao sam (pod)svjesno da uvjeravajući njih uvjeravam i utvrđujem sebe. Bog je i to predvidio, tako postavio, učinio nas na određeni način ovisnima o drugima. Naša smirenost i svijest o trenutku u kojem se nalazimo, naša sposobnost da prepoznamo i procijenimo okolnosti u kojima jesmo, nekada mogu biti važnije od samog znanja koje imamo.
Iskustva kojih se prisjećamo, sposobnost da ih i očitamo, prepoznamo kao iskustva, (nebitno, dobra ili loša); mogu imati ključni utjecaj na ishod ispita.
Ja sam, zahvaljujući milosti Svevišnjega, na vrijeme prepoznao važnost onoga što me čeka. Kao malo kada, stao sam se moliti za mudrost davno prije nego sam pristupio ispitu. Okolnosti u kojima sam izlazio na ispit nisu bile idealne, kao da uvijek i svima jesu? Znao sam da Svevišnji želi da mi bude dobro, Evanđelist Ivan zapisao je Kristovu misao da Krist želi da njegove ovce imaju život, i to da ga u punini imaju. Punina života po meni ne znači samo obilje, nego spremnost da otvorenih očiju prepoznaješ, proživljavaš i okusiš sve blagoslove, kušnje, iskustva, prilike i zamke na putu i na ispitima koji te čekaju. Da iz njih izvučeš pouke i prepoznaš potencijalne blagoslove.
Bog je stvari složio tako da sam odluku koju sam trebao donijeti u četvrtak sa svojom Ženom donio već u ponedjeljak. Obadvoje smo prepoznali znak, shvatili smo da smo dobili odgovor i „poguranac“ za ono što nas čeka. Zahvalni smo što nas je poštedio dulje neizvjesnosti.
Doznao sam da mog dragog prijatelja čeka novi ispit, nova runda borbe s nezgodnim neprijateljem.
Pred očima mi je njegova biografija, napisah davno da je puno lakše pričati i tješiti nego biti tješen, ali iskreno vjerujem. Bog jako dobro zna zašto ga stavlja na novu kušnju, zašto ponovo mora polagati ispit. Od svog rođenja, odrastanja, polagao je razne ispite, proživljavao takve krize, lomove poslije kojih je dolazio do zaključka da je tako moralo biti. Kao i mi ostali, nekada je to uviđao prije a nekada malo kasnije, kroz vrijeme. Bog ga je vodio i oblikovao do te mjere da je posta(ja)o primjer svima u svim okolnostima u kojima se nalazio. Godinama je služio i svjedočio radom, zalaganjem za druge.
Sada je došlo do toga da mora svjedočiti kroz borbu s bolešću. Vjerujem da je tako jer je i u dosadašnjim rundama borbe bio primjer i nadahnuće onima koji su ga liječili i koji su bili u njegovoj blizini. Bog mu je darovao iskustva kao temelj vjere u njegovo vodstvo kroz ono što ga sada čeka.
Bog će mu se smilovati i na svoj način će sve izvesti na dobro, previše ga voli da bi ga izlagao ne izdrživoj kušnji. Isto se odnosi na svakoga od nas.
Sva Teologija temelji se na ljubavi Božjoj prema nama, za naše je dobro da si osvijestimo da smo od Boga voljeni i da nam je spreman pomoći kad god ga zazovemo.
U želji da nam polaganje ispita koji nas čekaju bude što lakše i uspješnije izazivam nas, sjetimo se svega kroz što smo prošli, koliko smo puta pomislili da ne možemo dalje? Koliko smo puta isplivali sa zadnjim atomom zraka? Psalam 2o. i meni jaki stihovi:
“Znam evo: Jahve će pobjedu dati svom pomazaniku,
uslišit ga iz svetih nebesa
snagom pobjedne desnice svoje.
Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima,
mi imenom Jahve, Boga našega!
Oni posrću i padaju,
mi se držimo i stojimo.”
Hvala Bogu i idemo dalje!