Miljenka Koštro
U grudima ugušeni plameni se pale
U pjevu izgaraju gorčine davnih dana
Uz pjesmu bude se veće i radosti male
Uz valove sreće i bol biva suzom umivana
.
Dani mladosti cvjetaju od silnih ideala
Tada su plaha tijela vedrinama omotana
Vrtjela se sreća u krugu, jutra dozivala
Vjetrovi viju, tijelu godi osunčana strana
Lica odraslih brigama su obavita
Duše zore u zadnju uru zagledane
Sunce trepne, u oku mu suza skrita
Na naše nesanice kaplja nade kane
Između dvije vatre hodamo korak po korak
U ritmu sunca okus života biva manje gorak
U igri dana dotakne nas, a dodira i nije bilo
Ispod proljetnih boja previše se priča skrilo
I kasna jesen nosi nešto strasno
Životarili smo, živjeti počeli kasno