KOLUMNA POVODOM
piše: Danica Crnov
ĐAKOVO/ Đakovački su maturanti još uvijek tema razgovora, ne samo u Đakovu, nego i u cijeloj Slavoniji.Naime, jedan broj gimnazijalaca Gimnazije A.G.Matoša obukao se u Titove pionire.
Znaju li budući akademski građani tko je bio, zapravo, Josip Broz Tito i njegovi drugovi i drugarice? Znaju li bar djelić te komunističke prošlosti u Hrvatskoj? Znaju li koliko je ljudi, protivnika komunizma i Titove vladavine, odrobijalo u zatvorima bivše Jugoslavije? Znaju li da su oni s titovkama na glavi ubijali i mučili građane naše zemlje i za vrijeme Domovinskoga rata? Znaju li da su se poslije Drugoga svjetskoga rata, uglavnom, blago rečeno, osvetili svima koji nisu nosili kape s crvenom petokrakom zvijezdom?
Što oni znaju? Što ih uče njihovi roditelji, bake i djedovi koji su živi svjedoci, a neki i žrtve toga vremena! Što ih uče njihovi profesori povijesti? I ne samo profesori povijesti već i profesori drugih nastavnih predmeta? Ili ih još uvijek ne smiju učiti potpunoj istini, kao što nisu smjeli niti naše generacije, jer bi završili na Golome otoku. Pa smo tako bili šokirani, kada smo nakon devedesetih godina prošloga stoljeća, doznali samo djelić istine o toj „slavnoj prošlosti“ o kojoj smo morali pisati hvalospjeve u školskim zadaćama, organizirati priredbe povodom Dana mladosti (Titova rođendana), Dana JNA, Dana Republike …
A najprije smo morali dati svečanu zakletvu već u prvom razredu osnovne škole koja započinje: Danas kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ (otprilike tako nekako) …., Naravno, obučeni u bijelu bluzicu ili košulju, plavu suknjicu ili hlače, s crvenom maramom oko vrata i titovkom na glavi.
Je li to naša slavna prošlost kada smo na Božić i Uskrs morali pohađati školu, kada je našim nastavnicima na te blagdane dolazila inspekcija, a neki od profesora, komunisti, ispitivali bi učenike baš u te dane blagdana? Je li to naša slavna prošlost kada su učitelji morali pisati u dnevnike rada hrvatskosrpski jezik, a kasnije hrvatski ili srpski jezik, kada se nadziralo koji od njih idu na misu? To je naša slavna prošlost kada se slavilo Boga s kapom titovkom na glavi jer drugoga Boga nije smjelo biti. I njega je htjelo ubiti Zlo s titovkom na glavi! Kakve li oholosti i sile!
To je naša nesretna i tamna, a ne slavna prošlost!
A koga i što su slavili maturanti s titovkama na glavi? Oprosti im, Bože, jer nisu znali što čine! Možemo li mi biti ravnodušni i šutjeti? Zašto tolerirati titovke, a druge kape ne? Zašto naš hrvatski narod zauvijek ne baci u duboku tamu sve kape pod kojima su ga tlačili, izrabljivali, mučili, zatvarali i ubijali? Zašto djeci ne govoriti istinu o svim zlima koja su nosila različite kape, pa i onu s crvenom petokrakom zvijezdom?
Moramo to činiti svi zajedno: roditelji, škola,Crkva, mediji, cijela zajednica, jer samo ćemo tako izbjeći sva nemila događanja u našim školama. Moramo ih učiti istini, ma koliko god ona bila bolna, surova i mračna. Doista se pitam: što čekamo i koga se mi to još i danas bojimo?
Poštovani Viktore
Poznato mi je problematika
Problem je i u tome što još uvjek ima previše takovih maramica u sjeni države a restova je premalo, pa takovo što duže traje.
Jamačno bar neki od tih maturanata znaju nešto o Titovim zločinima, ali su se kmetski pokorili većini koju ne zanimaju stotine tisuća Hrvata koje je Tito dopustio ubiti samo da bi ostao na VLASTI! Tako su Štakori s Balkana prvo poubijali sve koji su mislili o Hrvatskoj i govorili hrvatski, a onda poubijali dobre gospodare, oteli im posjede i naselili se u Hrvatsku da bi sve do danas nesmetano i “ozakonjeno” živjeli u Hrvatskoj s tim plijenom.