Predstavljanje knjige “Identiteti u regionalnim središtima Habsburške Monarhije 1867.–1918.” dr. Angele Ilić u Mainzu.
prilog: Ivica Košak
Predavanje dr. Angele Ilić održano 12. studenog 2024. godine na Sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu bilo je usmjereno na predstavljanje knjige Identiteti u regionalnim središtima Habsburške Monarhije 1867.–1918.
Ova komparativna studija istražuje razvoj i reprezentaciju identiteta u multietničkim i multikulturalnim gradovima Rijeci i Mariboru tijekom kasnog razdoblja Habsburške Monarhije.
Predavanje je organizirano od strane Odjela za povijest Istočne Europe, u suradnji s Hrvatskom kulturnom zajednicom Wiesbaden e.V. i podružnicom Udruženja za jugoistočnu Europu u Mainzu.
Dr. Angela Ilić, stručnjakinja za povijest Jugoistočne Europe i identitetske procese u multinacionalnim sredinama, u ovom je radu analizirala kako su nacionalne, kulturne i vjerske zajednice u Rijeci i Mariboru gradile svoje identitete unutar okvira Habsburške Monarhije. Ovi su gradovi, odabrani zbog svoje etničke i kulturne raznolikosti, predstavljali dinamična žarišta za proučavanje interakcija između različitih identitetskih skupina. Rijeka je bila obilježena prisutnošću talijanske, hrvatske, njemačke, mađarske, srpske i židovske zajednice, dok su u Mariboru živjele slovenske, njemačke i češke skupine. U svojoj prezentaciji, Ilić je nastojala pokazati kako su se u ovom multikulturalnom kontekstu oblikovali identiteti, koji su se često preklapali i utjecali jedni na druge.
Ilić je tijekom predavanja govorila o različitim vrstama identiteta koji su se razvijali u oba grada, uključujući nacionalne, regionalne, kulturne i religijske identitete. Naglasila je da su identitetski procesi bili složeni i višestruki te su uključivali kombinaciju nacionalističkih ideologija, lokalnog patriotizma i panslavizma. U oba grada prisutne su bile jake struje nacionalizma, ali su paralelno postojali i oblici lokalne pripadnosti i regionalnog identiteta koji su omogućavali stanovnicima da se identificiraju sa specifičnim kulturnim ili etničkim skupinama, ali i sa zajednicom u širem smislu.
Jedan od ključnih aspekata njezinog istraživanja bio je prikaz načina na koji su različite zajednice, kroz svoje institucije, javni prostor i medije, artikulirale svoje identitetske konstrukcije. Kroz povijesne primjere, Ilić je pokazala kako su pripadnici različitih etničkih skupina aktivno koristili svoja kulturna i društvena udruženja za promicanje jezika, religije i običaja te za uspostavljanje javnih prostora gdje su mogli njegovati vlastiti kulturni identitet. U tom kontekstu istaknula je značaj talijanskog društva Casino patriottico u Rijeci, koje je okupljalo talijanske kulturne elite i promoviralo lokalni talijanski patriotizam, kao i hrvatske Narodne čitaonice Riječke, koja je bila centar za očuvanje hrvatskog jezika i kulture u Rijeci.
Jedan od važnijih aspekata prezentacije dr. Ilić bio je naglasak na ulozi lokalnih društava i njihovih publikacija u oblikovanju i očuvanju etničkog i kulturnog identiteta. Istraživanje je obuhvatilo mnoge različite vrste društava – kulturne, političke, znanstvene i sportske – koja su služila kao mjesta okupljanja i kulturnog izražavanja. U Rijeci su društva poput Prirodoslovnog kluba i Club Alpino Fiumano okupljala intelektualce i ljubitelje prirode te pružala platformu za socijalizaciju i promicanje znanstvenih i kulturnih ideja. Također, sportska društva su igrala važnu ulogu u povezivanju različitih zajednica, nudeći prostor za međusobnu interakciju i razvoj zajedničkih interesa.
Osim što su omogućavala socijalizaciju i razmjenu ideja, ova društva su se bavila i publikacijom vlastitih časopisa i biltena, kroz koje su komunicirali s javnošću i širili svoje ideje. Na primjer, Prirodoslovni klub je između 1896. i 1905. godine izdavao dvojezičnu publikaciju Mitteilungen des Naturwissenschaftlichen Club in Fiume (Bollettino del Club di Scienze Naturali in Fiume), koja je sadržavala znanstvene eseje i izvještaje s predavanja, te je uspostavljala kontakte s drugim sličnim društvima diljem Europe. Ilić je naglasila da su ovi tekstovi važan izvor za razumijevanje identitetskih procesa jer dokumentiraju društvenu ulogu udruga u očuvanju i promicanju kulturnih tradicija.
Posebnu pažnju u predavanju Ilić je posvetila važnosti arhivske građe koja se odnosi na rad društava u Rijeci i Mariboru. Istaknula je kako su arhivi udruga, iako nisu formalni arhivi, djelovali kao središta za čuvanje povijesnih zapisa i dokumentiranje aktivnosti društava. Ovi arhivi obuhvaćaju širok spektar dokumenata, uključujući zapisnike sa sastanaka, popise članova, statute, korespondenciju i financijske evidencije, koji zajedno pružaju vrijedan uvid u povijest društava i njihov doprinos društvenom životu gradova. Primjerice, Narodna čitaonica Riječka objavila je povodom 50. obljetnice posebnu publikaciju koja sadrži zapisnike i rezimee aktivnosti društva, što predstavlja neprocjenjiv izvor za proučavanje kulturne povijesti Rijeke u tom periodu.
Predavanje dr. Angele Ilić u Mainzu pružilo je vrijedan uvid u složene identitetske procese u multikulturalnim središtima Habsburške Monarhije. Kroz detaljnu analizu slučajeva Rijeke i Maribora, Ilić je pokazala kako su se različite etničke zajednice prilagođavale društvenim i političkim izazovima vremena, gradeći i čuvajući svoje identitete kroz kulturna društva, javne prostore i arhive. Ova komparativna studija ne samo da proširuje razumijevanje povijesti identiteta u srednjoj i jugoistočnoj Europi, već također ukazuje na važnost društava i njihovih publikacija kao ključnih elemenata u očuvanju kulturne baštine i nacionalnog identiteta.
Djelo dr. Ilić predstavlja vrijedan doprinos znanosti jer omogućava bolje razumijevanje sličnosti i razlika u razvoju identiteta unutar različitih nacionalnih i kulturnih zajednica koje su dijelile prostor Habsburške Monarhije. Također, ovo istraživanje naglašava važnost arhivske građe kao temelja za buduće povijesne analize i istraživanja multikulturalnih interakcija u urbanim sredinama.
Dr. Angela Ilić je znanstvena suradnica na Institutu za njemačku kulturu i povijest Jugoistočne Europe pri Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu i privatna docentica na Povijesnom seminaru Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu. Završila je magisterij 2004. godine na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu u Belgiji, a drugi magisterij (2010.) i doktorat (2012.) stekla je na Sveučilištu Temple u Philadelphiji, SAD. Godine 2022. habilitirala je u područjima novije i istočnoeuropske povijesti na Sveučilištu u Mainzu. Njezina istraživačka specijalizacija obuhvaća povijest Jugoistočne Europe u 19. i 20. stoljeću, posebice nacionalnu i vjersku identitetsku izgradnju, položaj manjina u srednjoj i jugoistočnoj Europi, te utjecaj religije na društvene promjene u postsocijalističkim zemljama. Jedan od njezinih aktualnih projekata je istraživanje mreže njemačkih protestantskih pastora u Jugoistočnoj Europi u 19. i 20. stoljeću, kao i analiza materijalnog i nematerijalnog kulturnog nasljeđa regije Kočevska/Gottschee.
Angela Ilić je članica uprave Hrvatske kulturne zajednice/Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu.