Pismo (o) Vukovaru sedamnaestgodišnje Ive Beljan iz Gelsenkirchena u Njemačkoj.
„Ma ajde, Iva – bilo pa prošlo, trebaš gledati u budućnost, živiš u Njemačkoj i nisi se ni rodila za vrijeme rata. Kako se možeš toliko zanimati za taj cijeli Domovinski rat? I zašto tebe toliko zanima grad Vukovar?”
piše: Iva Beljan
Zovem se Iva Beljan i imam 17 godina. Rodila sam se u Njemačkoj u vrijeme mira – čak su se i moji roditelji rodili ovdje. Kroz njih i svoju hrvatsku zajednicu naučila sam koliko su bitni tvoji vlastiti korijeni, pogotovo kad živiš u tuđoj zemlji.
Od malih nogu zanimala me naša povijest. Tako sam, na primjer, već u vrtiću svojim tetama i djeci uzbuđeno pričala kako su “tuđi ljudi htjeli ukrasti našu Hrvatsku”.
S vremenom sam se uvijek sve više i više raspitivala o Domovinskom ratu, pogotovo o Vukovaru. Gledala sam bezbrojne dokumentarce i kupovala po meni sve zanimljive knjige, tako da trenutno već posjedujem malu biblioteku u svojoj sobi. Želja da posjetim Vukovar i odam počast žrtvama u meni je postala sve veća. U listopadu prošle godine mi je obitelj ostvarila tu želju.
Vukovar je grad heroj – i to sam posebno osjetila kada sam ga posjetila. Preplavile su me snažne emocije kada sam posjetila bolnicu, Memorijalno groblje i Ovčaru. Tuga, bol i osjećaj praznine, kao da te netko guši i oduzima ti dah. Shvatiš da iza svakog imena stoji jedna osoba – a iza svake osobe jedna priča. Shvatiš koliko je mladih ljudi dalo svoje živote.
Vukovar mi je pokazao koliko je važno biti hrabar i otporan, koliko je bitno boriti se za svoje, za slobodu i pravdu. Hrabrost grada Vukovara mi često u svakodnevnom životu bude motivacija da se uvijek trebam boriti za pravdu i istinu.
Ljudi su bili progonjeni, majke su izgubile svoje sinove, djeci su ukradena djetinstva. Toliko žrtve -toliko krvi – ali iznad svega, toliko hrabrosti dao je Grad heroj. Ljudi često zaboravljaju što se zapravo dogodilo prije toliko malo vremena. Zaboravlja se da sigurnost i sloboda nisu zadane stvari. Vukovar je meni pokazao koliko je važno cijeniti i čuvati sigurnost, slobodu i svoj dom.
Zbog toga je jako važno naglasiti sjećanje – jer se ne smije zaboraviti velika žrtva Grada heroja. Osjećam odgovornost čuvati tužnu, ali i hrabru priču Vukovara. Ali nemojmo samo čuvati priču nego i mir i slobodu koji su teško izboreni.
Vukovar mi je pokazao da je on puno više od boli i tuge. On je i nada i sloboda – a to sam osobito osjetila dok sam stajala gore na vodotornju. Pogledala sam u vedro nebo, sunce mi je obasjalo lice, gledala sam na Dunav, a u pozadini je svirala pjesma ‘Vukovar, stoji grad’. Srce mi je bilo ispunjeno ponosom. A nadu sam posebno osjetila dok sam šetala Vukovarom i vidjela koliko je on zapravo lijep kao grad. Vidjela sam koliko su ljudi odlučni da obnove svoje domove, ožive grad i pruže mu ljubav koju zaslužuje. Dok sam šetala gradom, sjetila sam se riječi Siniše Glavaševića, koji je rekao: ”Grad to ste vi” – I tada sam shvatila koliko su ljudi zaista srce i duša Vukovara – svaka žrtva, svaki trud i svaki povratak omogućuju Vukovaru da živi i ostane vječan.
Nalazimo se u mjesecu studenom, u mjesecu, u kojem se obilježava Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Važno je da svi mi, posebno nove generacije, uvijek pamtimo te velike žrtve i budemo zahvalni na slobodi koju imamo. Ne smijemo nikada zaboraviti koliko su naši ljudi dali- svoje živote, svoje snove, svoju mladost.
Cijenimo našu domovinu – našu Hrvatsku – i budimo zahvalni svima na velikoj i teškoj žrtvi. Izgradimo budućnost o kojoj su Vukovarci sanjali, budućnost koja je bila njihova nada u najtežim trenucima.
Vukovar nije samo simbol gubitka, već i otpornosti, snage i ponosa. Nosimo tu hrabrost i taj ponos Grada heroja u svakodnevnom životu, gradimo budućnost na temeljima koje su postavili oni prije nas.
Vukovar nije samo mjesto na karti, Vukovar živi u svakome od nas!
I reći ću vam samo još jednu stvar- zapamtite Vukovar!
…
Vodotoranj, autor Ante Karačić
foto: Hrvatski glas Berlin/ S.B.