Miljenka Koštro
Pomislim: Dobro je!
Još me može očarati šuštanje suhog lišća
dok pleše na jutarnjem povjetarcu
još uvijek oko mene cvrkuću ptice
zastanem, osluhnem
dok iza vrata drijemaju moje strepnje
zaplovim na jedrima trenutne sreće
držeći u naručju dijete svoga djeteta
moje noge su navikle na trnje u petama
ali hodaju, idu naprijed
a srce još uvijek zatreperi
nad lijepim prizorima i u snovima
Moj svijet je živ
dišem za sebe i one oko sebe
duhom još nisam klonula
Dobro je!
Hvala Ti, Bože!