piše: Eleonora Ernoić Krnjak
U dolini rijeke Bednje, od ivanečke kotline pa do Trakošćana, odokativno, jer je do službenih dokumenata gotovo nemoguće doći, što zbog nereda u arhivima što zbog izgubljenih dokumenata i umrlih svjedoka, prostiru se nesanirani rovovi, podzemni iskopi negdašnjih Ivanečkih rudnika ugljena čija su okna prvi put službeno otvorena 1901., nažalost, ne nalazim podatke u čijem vlasništvu.
U cijelom se tom dijelu nad nesigurnim tlom koje prijeti urušavanjem, propadanjem u dubinu (rovovi, okna su išla stotinama metara u zemljinu koru) grade strukture bez odgovarajućih geodetskih, geoloških i ostalih tehničkih procjena.
Nad već urušenim dijelovima postoje ribolovna jezera, dok se ostale neravnine i plići bajeri izravnavaju ostacima mulja (kemijsko-biološki neprovjerenog, protivno zakonima Europske unije) svježe očišćenog Velikog jezera dvorca Trakošćan.
Osim poslovičnog neznanja te aljkavih dogovora, ugovora, pregovora nesanacije opasnog terena, bilo tko pa tako i ja može reći da se u oknima rudnika čuva nestalo blago templara, negdašnjih vladara okolnih tvrđava koji su ga tamo sakrili nakon masakra. Posjedi i tvrđave su preuzeli Ivanovci. Templare vežu za masoneriju a poznato je da su Draškovići bili u Slobodnim zidarima, pa, eto, kao vlasnici Trakošćana, doline možda je tu negdje i skrivena legenda.
Na takvim opasnim i u najmanju ruku neodgovornim suvremenim mitovima u ovom momentu počiva sudbina cijele Hrvatske.
Bez mašte, hladnokrvno pogledajmo čistu matematiku, brojke o kojima govori premijer, aktualni predsjednik i ozbiljne institucije poput Državnog zavoda za statistiku:
popis stanovništva Republike Hrvatske: 3 855 641 žive osobe u 2022. godini
birača u RH: 3 512 226, od toga 6 879 u inozemstvu te oko (oko!) 250 000 osoba bez prebivališta u RH (?).
Matematika, Euklidova, staroindijska, Einsteinova ili njegove supruge Mileve, je jasna: zbroj birača je veći od broja ukupnog stanovništva u RH.
Napominjem da nisam izračunavala i tražila postotak državljana RH s prebivalištem u inozemstvu u ukupnom broju građana koji su se izjašnjavali kao Hrvati ili državljani RH.
Premijer radosno istovremeno objavljuje da je BDP najveći u Europskoj uniji, na dvadeset zaposlenih dolazi samo jedan nezaposleni građanin Hrvatske, zaboravljajući na stranicama vlade u istoj poslanici objaviti broj građana RH koji rade ili su umirovljeni u inozemstvu i šalju svoju zaradu i penzije sve starijem stanovništvu čijim smo postotkom u ukupnom broju građana RH definitivno istinski šampioni osvajanja prvog mjesta “staraca” u Europskoj uniji.
Prosječna plaća u RH iznosi cca 1340 eura a prosječna starosna penzija ostvarena s 40 godina radnog staža ludih 773,18 eura.
Zamislite tu nemoguću raskoš, po izvještaju FINE, kolovoz 31. 2024., u blokadi je 200 238 potrošača (privatne osobe) kojih je manje nego 2023. no glavnica duga je za 17% veća nego prije godinu dana i iznosi 2,38 milijarde eura.
Poslovni subjekti zaostaju, njih je 12.925, broj manji nego u 2023., ali dug je 18% veći od 2023. i iznosi zanemarivih 690,4 milijuna eura (glavnica).
Hrvatska narodna banka u svom izvještaju objavljenom 31.10.2024. alarmantno upozorava da se stopa inflacije u listopadu ubrzala na 3,5% u odnosu na rujan kad je bila 3,1%. po čemu smo opet među tri “najbolja” favorita u EU po visini stope…
Da nam ipak bude lakše, premijer nas izvještava da je u obnovu od potresa prije pet i četiri godine do sada investirano 3 milijarde i 210 milijuna eura ne navodeći iz kojih izvora je novac došao.
Ali napominje, citiram:
“Kada je riječ o uplati i povlačenju sredstava iz europskih izvora (blaženi izvori, op.a), Hrvatska je trenutno u plusu 16,3 milijarde eura i prva članica EU koja je ostvarila dovoljan broj reformi i indikatora te bila u stanju zatražiti isplatu šeste rate koja je do sada najveća od svih i iznosi 836 milijuna eura.”
Zemlja kojom u najmanju ruku teku med i mlijeko.
Istina je nešto drugačija, objektivno rečeno, iz prve ruke, sendvič u trgovačkom lancu “Lidl” u centru Londona je dvostruko jeftiniji od onog u Hrvatskoj. I dvostruko veći.
Cijene su neusporedivo niže nego u RH.
One osnovnih i ne tako osnovnih životnih namirnica.
U Zagrebu je trenutačno otežano skupljanje plastičnih boca za dobivanje povratne naknade jer ih se ne smije ostavljati ispred ulaznih vratiju, kontejnera, naime, gradonačelnik je instalirao kamere koje snimaju odlagališta smeća pa kažnjavaju svako nezakonito odlaganje otpada van kontejnera ili bacanje otpada u pogrešan. Štakori svih vrsta uživaju.
To što u cijeloj Hrvatskoj radi samo jedna tvornica za preradu otpada, ona u Varaždinu (svaka čast gospodinu Pripuzu ili gdinu Patafti koji ju je sagradio, dosuše nad vodocrpilištem, ali tvornica je čista barem izvana kao laboratorij za proizvodnju cjepiva) i sav se otpad “u đutur” slijeva na Jakuševac ili kod Zaprešića, nikoga ne smeta. Tu i tamo otpad doživljava sinergiju gotovo religijskih razmjera i u tom smislu samozapaljenje.
Još grotesknije odzvanjaju reklame sa službenog gradsko-državnog radio kanala, omiljenog “Sljemena”: “Ne bacajte hranu, pripazite na ostatke!”
Moja dobra poznanica gorko je komentirala: “A kaj da hičem, pa jedem v pučkoj kuhinji!”
Potrošili smo na novonormalno nazvane blagdane navodno najmanje tri milijarde eura.
Tko i na što?
Advent je u glavnom gradu podbacio, čašica fritula košta najmanje tri eura u vrijeme kad još uvijek za to možete kupiti kilu piletine.
Skok cijena režija više ni ne pratimo. Obnova grada gdje za privatne stambene zgrade Grad ili Država dodjeljuju cifre od recimo 500 000 eura znajući da će na kraju sve koštati barem dvostruko skuplje a ostatak ćemo morati platiti kreditima koje ćemo dobiti opet od stranog kapitala i nije baš neko rješenje koje pobuđuje vjeru da vladajući u Glavnom gradu pripadaju tzv. lijevom krilu, najlijevijem krilu hrvatske ljevice.
Jedna od najbogatijih zastupni/ca/ka Hrvatskog sabora (zar je spol bitan u zemlji u kojoj je rodno pravo određenje zagarantirano Ustavom a svakodnevno smo svjedoci verbalnom, fizičkom napadanju i ubijanju žena i djece), član/ica Možemo, donirala je ambicioznoj kolegici Kekin čak 100 eura.
Ambiciozna gospođa (vlasnica privatne vile s bazenom u Istri koju iznajmljuje te je vlasnica skupa sa suprugom, glazbenikom Kekinom i više stanova) uvjerljivo u najboljem stilu Visarionoviča glasno s govornice poručuje da je to zaradila jer je doktor nauka a suprug regionalna zvijezda.
Moramo joj vjerovati (prisiliše Muju na dobrotvorni rad, pardon, mišljenje), i Zagreb joj vjeruje sudeći po rezultatima predsjedničkih izbora, pa po toj logici svi će doktori imati napokon barem po jedan stan plus vikendicu.
Interesantno je da obitelj Kekin iako politički očigledno pismena, ne prati nogomet ni kretanja u društvu.
Lako zamjenjuju poduzetnike i sportaše.
Ono što je sigurno ali baš i nije jer su negdašnji vlasnici stanova u Centru Zagreba pokazali da još uvijek nemaju namjeru hodati Sinajskom pustinjom sljedećih 40 godina tražeći Zakon i Hram, je da stanovi nisu vraćeni.
A već desetljećima tamo stanuju sad već praunuci Pobjednika, onih iz 1945.
“Možemo” se od tog pitanja ograđuje posve budalasto i prozirno petljajući u cijelu priču Palestinu i Izrael skrećući pitanje povrata imovine koju u ovom momentu Grad sa svojim inspektorima sasvim spokojno prepušta izrabljivačima naših gastarbajtera, ljudi došlih iz Nepala, Indije.
Oni žive u neljudskim uvjetima, da, jednu od agencija za “uvoz” takve radne snage ima lokalni član HDZ-a, ali Grad Zagreb ima sanitarnu, građevinsku, zdravstvenu, radnu inspekciju za kontrolu. I ona nije “desna”.
Gradonačelnik obećava nemoguće no Zagreb će ga birati.
Zašto?
Pa, trebalo bi pitati pokojnog Barda Krležu što znači izraz “salon-komunist”.
Lako je mahati petokrakom zvijezdom obučen u krzno, oblijan skupim parfemom i ispijajući hektolitre “fancy” vina (običan delanec lukavo uvaljen) u otetim stanovima.
Osim toga, birališta su izgledala tako da mi je odbor doslovce gledao u listić.
Zdravstvo?
Dovoljno je otići na hitnu pomoć preko u Sloveniju i za euro ili tri dobiti kompletan pregled krvi, CT nalaz abdomena, UZV srca ako imate dodatnu EU zdravstvenu iskaznicu (ne daj Bože da vam to zatreba kao što je meni).
Sustav je takav da po obali (a uskoro vjerojatno i po cijeloj Hrvatskoj) imate u primarnoj zdravstvenoj zaštiti zaposlenu medicinsku sestru a liječnik dolazi dva puta tjedno.
Kažu: zdravstvo ide u “amerikanizaciju” gdje se sve plaća.
Ne, nije u redu, ali u USA imate barem liječnike kojima ćete uslugu platiti no to je zastarjela floskula, i u SAD je uveden sustav socijalnog zdravstvenog osiguranja kojeg ni Trump neće moći uništiti.
Mislite li da je tekst deprimirajući?
Čekajte sljedeći…
No, završavam ga u pozitivnom tonu:
Pita Štijef Franceka:
“Čuj, ak onaj tam nori Veter severnjak rokne atomsku, gdi je bolje onda deržati vino, vu rostfraju ili hrastovoj bačvi?”
Po tom vicu možete vidjeti da do opće apokalipse neće doći, jer ju čak ni tzv. Zagorec s Dedinja ni mogel izazvati.