Ruža Zubac-Ištuk
Ustani, dijete moje,
pogledaj!
Vani je sve bijelo.
Bijelo je naše dvorište
i selo cijelo.
I brijeg je bijel,
i onaj drugi iza njega
postao je velika hrpa snijega.
I šuma je jutros tiha, bijela,
bjelinom spava priroda cijela.
Ustani, dijete,
svijet te zove,
ne boj se dana,
iziđi,
osmijehom sunce probudi,
nebesku bjelinu čine i ljudi.