Igor Divković
Žaba,
žapcu,
pliva,
roni,
s njim,
u šašje,
da se
skloni.
Kiša
pljušti,
šašje
šušti
zeleni
su
žablji
gušti.
Žabac,
žabi,
žvaku
žvače,
svud je
mazi,
dira,
cmače.
Krekeće
i
kmeči
on,
žabljem
batku
uvijek
sklon.
Lokva,
bara
i
močvara
zeleni
su
žablji
raj.
Žabi,
batak,
žablja
čar,
žapcu
kreket
božji
dar.