Lice operne pjevačice Srebrenke (Sene) Jurinac na poštanskoj marki.
tekst: Nikola Šimić Tonin
Na moj prijedlog, uz podršku dr. sc. Marijana Brajinovića, uz energiju i upornost koja me krasi, dogodi se, dogodi nešto najljepše, poštanska marka izuzetne Sene (Srebrenka Jurinac, op.u).
Osobnu iskaznica poštanske marke Srebrenka (Sena) Jurinac: Broj: 1486. Vrijednost: 0,72 EUR. Dizajn: Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba. Veličina: 35,50 x 29,82 mm. Papir: bijeli, 102 g, gumirani. Zupčanje: češljasto, 14. Tisak: višebojni ofset. Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb. Datum izdanja: 29.4.2024. Naklada: 25.000 po motivu.
Školovala se u Zagrebu, studirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Marije Kostrenčić i već za vrijeme studija nastupala je u HNK privlačeći pozornost ljepotom svoje rafinirane muzikalnosti i istaknuvši se u nekoliko uloga.
O Srebrenki (Seni) Jurinac iz pera Erike Krpan, muzikologinje i članice HDS-a:
“Srebrenka (Sena) Jurinac (Travnik, 24. X. 1921. – Augsburg, 22. XI. 2011.), sopranistica, velika hrvatska vokalna umjetnica, ide u red nekolicine posebnih hrvatskih pjevačica koje su osvojile najuglednije svjetske operne pozornice. Školovala se u Zagrebu, studirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Marije Kostrenčić i već za vrijeme studija nastupala je u HNK privlačeći pozornost ljepotom svoje rafinirane muzikalnosti i istaknuvši se u nekoliko uloga, osobito u naslovnoj ulozi na praizvedbi opere Sunčanica Borisa Papandopula održanoj 1942. pod dirigentskim vodstvom skladatelja i u režiji Branka Gavelle. Godinu dana poslije Oktavijan Miletić povjerio joj je ulogu Sidonije Erdődy u svojem filmu Lisinski. Godine1944. s uspjehom polaže audiciju u Bečkoj državnoj operi u kojoj će se zadržati sve do umirovljenja 1982. godine. Ostvarila je ne samo niz uloga nego i međunarodnu karijeru koja ju je iz Beča vodila na velike svjetske operne pozornice; nastupala je u milanskoj Scali, Operi u Parizu, Covent Gardenu u Londonu, opernim kazalištima u Bruxellesu, Zürichu, potom u San Franciscu, Chicagu, Buenos Airesu, Sydneyju te na festivalima u Edinburghu, Glyndebourneu (od 1949. redovito), Firenci (Maggio musicale), Svečanim igrama u Bayreuthu (1957), Wiesbadenu. U matičnom je kazalištu interpretirala većinu sopranskih uloga postupno prelazeći s lirskih na dramske uloge. Tijekom karijere surađivala je s najvećim dirigentima 20. stoljeća, od L. Matačića i H. von Karajana, pod čijom je palicom nastupila na Svečanim igrama u Salzburgu u ulozi Cherubina u Figarovom piru W. A. Mozarta, do W. Furtwänglera, O. Klemperera, H. Knappertsbuscha i E. Kleibera. Hrvatsko se slušateljstvo jamačno sjeća njezina posljednjeg maestralnog nastupa u Hrvatskoj kada je na Varaždinskim baroknim večerima 1978. uz pratnju Zagrebačkih solista izvela ariju iz opere Julije Cezar G. F. Hãndela, tada se zauvijek oprostivši od domovine.”
Dug je bio put, preko godinu dana nastojanja, uz podozrenje, posmijehe: “Ne´š ti, i misliš kako ćeš proć´ s tom idejom”. Prođoh i s idejom da u rodnom Travniku dobije ulicu. Jednako tako i u Zagrebu, gdje se još uvijek borimo, ali ne odustajemo. U Beču, ulicu ima. Očito je lakše dobiti ulicu u Beču, nego u Zagrebu, ako nisi…
Čuda jesu rijetka ali događaju se onima koji vjeruju u njih. Pogonsko gorivo za čuda su vjera, upornost, ne odustajanje. Jer, tko nešto hoće svim srcem, nađe načina stići do toga. A ja sam želio da se ovo dogodi svim srcem.