ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Hallooo, ovdje Ante iz Imotskog, je l’ to Sabor RH?
– Je gospodine, a što želite?
– Hoću postati član Sabora, što mi za to treba?
– Jesi ti čovječe blesav???
– Jesam, je l’ treba još nešto?
Ovaj vic sigurno ste čuli. On govori o sposobnostima i kvalifikacijama saborskih zastupnika u Hrvata. I stvarno …dovoljno je biti blesav i imaš izgleda popuniti neko od mjesta na stranačkim izbornim listama.
Da je Ante iz Imotskog htio neki veći položaj u državi morao bi zvati u Washington i podvrći se testu podobnosti, kao što su to onomad učinili Mesić i Sanader. Obojica su položili test, a sada znamo i pitanja koja su im bila postavljena:
-Jeste li spremni odreći se Tuđmanove politike?
-Jeste li spremni udaljiti se od hrvatske dijaspore?
-Jeste li spremni napustiti Hrvate u Bosni?
-Jeste li spremni koalirati sa strankom hrvatskih Srba?
Da su pomenuta gospoda na ova pitanja odgovorilo potvrdno …iz dana u dan sve je vidljivije. Domovinski rat se kriminalizira, Tuđmanove zasluge u stvaranju hrvatske države umanjuju se do neprepoznatljivosti, a o potvrdi odgovora na ostala pitanja …bolje da ne govorim.
Da se razumijemo …nisu to četiri hrvatske dogme o kojima se ne bi smjelo razgovarati. Treba o njima pričati, treba politiku modernizirati i mjenjati.
Slažem se da je …iz sadašnjeg gledišta …Tuđmanova politika imala nedostataka. Ali pripisati mu u grijeh da je za vrijeme embarga kupovao oružje i naoružavao Hrvate u obrani protiv agresora …e to je već previše!
Slažem se da bi konačno mogli popričati otvoreno o odnosima matične zemlje sa dijasporom. I tu je učinjeno puno propusta …ali vremena su bila takva kakva su bila.
A Hrvati u Bosni? Niti na jednom relevantnom međunarodnom skupu hrvatska politika nije poduzela ništa da bi im omugućila siguran povratak u svoje domove.
I četvrto …koaliranje sa strankom hrvatskih Srba?!
E tu stvarno pretjeraše!
Ne samo da je SDS u vladajućoj koaliciji, nego njihov glas ima težinu za stotinjak Anti iz pomenutog vica. A oni nisu blesavi …imaju veću moć, nego što bi imali u bilo kojoj drugoj demokraciji u kojoj nije dovoljno biti blesav da bi postao član u Saboru.
Mesić je simbolizirao lijevu političku opciju, Sanader desnu a Ante iz vica je sredina i simbolizira većinu Hrvata. Josipović i Kosor nastavili istim putem. A Ante iz vica? Pogodili ste! …njega se ne pita. Lijeva i desna opcija koaliraju sa Srbima, koje u Hrvatskoj …valjda zbog njihovog ukupnog broja …nazivaju manjinom!?
Teško je iz izbornih rezultata isčitati kakvu Hrvatsku žele Hrvati. Ne znam …uklapam li se ja u većinu, ali iznijet ću mišljenje kakvu ja Hrvatsku želim:
-Prije svega želim Hrvatsku u kojoj će njeni građani biti pitani i čiji će odgovor biti poštivan.
-Želim da se hrvatska politika kreira i provodi isključivo na Markovu trgu.
-Želim makar djelić onoga jedinstva Hrvata iz ranih 90-tih.
– Želim da moj prijatelj Šimo Đamić zapovjednik specijalnih postrojbi policije i čovjek, koji ima više rana po tijelu, nego Sanader satova i Mesić viceva, može svojim unucima u miru pričati za čega se on u stvari borio.
Ne znam hoću li to doživjeti! Na prvi pogled …ne tražim previše, ali malo je nade da bi se to moglo realizirati, jer hrvatska politika se kroji po mjeri „međunarodnih integracija“, a ne po želji hrvatskih građana.
Oduševljeni sam Europljanin, želim super odnose sa susjedima ali …i Hrvat sam iznad svega toga. I baš to …mnogima smeta. Taj osjećaj Hrvatsva …mnogima je krupan zalogaj i žele ga bagatelizirati i omalovažiti.
U političkim strankama u Hrvatskoj ima mjesta samo za sve one Ante iz vica. Zato nije čudo da jedna politička grupacija pod imenom „Volim Hrvatsku, a ne EU“ ima sve veći broj pristalica. I nije čudo da joj se pridružio i Romano Sole, donedavno glavni urednik portala HR.SVIJET. I oni sami su iznenađeni velikim odzivom u pučanstvu.
Nisu stranka, nemaju statut, nemaju stranačku listu, nemaju program… Prema etabliranim strankama djeluju kao šaka jada.
Ali imaju u nazivu ono …volim Hrvatsku. I to je više nego dovoljno. Čini mi se da misle iskreno, kao što smo svi mislili iskreno početkom 90-tih.