NJEMAČKA JE BIRALA

Kakva li nam vremena dolaze i što li nas očekuje na ovoj uzavreloj planeti?

piše: Dr. Tomislav Đurasović, München

Prošlonedjeljni prijevremeni savezni parlamentarni izbori u Njemačkoj bili su nužni nakon pada vlade Olafa Scholza u studenom prošle godine. Njegovi socijaldemokrati (SPD) u koaliciji sa Zelenima i liberalima (FDP), tzv. semaforska koalicija, pokazali su se nesposobnima iznjedriti ijedno učinkovito, i spomena vrijedno rješenje na goruće društvene probleme, prije svega kontrola ilegalne migracije, odnosno, zaustaviti opasno urušavanja, jednog od nekadašnjih najjačih svjetskih gospodarstava.

Prvi put se glasalo po novom izbornom zakonu, a koji je promijenjen prije dvije godine. Do sada je njemački parlament (Bundestag) imao 736 zastupnika i bio najmnogobrojniji slobodno-izabrani parlament na svijetu, čak veći i od onoga u Indiji, danas najmnogoljudnijoj zemlji, gdje živi 1,4 milijarde ljudi.

Po službenim statistikama pravo glasa imalo je 59,2 milijuna Nijemaca, a biralo se po novom izbornom zakonu i to 630 zastupnika u Bundestag.

Evo kratkog pojašnjenja novih, najvažnijih biračkih regula: Svaki birač imao je dva glasa. Prvi glas birač daje neposrednom kandidatu za kojeg želi da predstavlja njegovu izbornu jedinicu u parlamentu (izravni mandat).

Drugim glasom birač je glasao za određenu stranku. I, ako jedna stranka dobije npr. 20 posto drugih glasova, a 25 posto prvih glasova, onda prvi glasovi koji su iznad 20 posto (drugih glasova) se gube, brišu se. Odnosno, ti će zastupnici tada ostati „praznih ruku“ – unatoč tomu što su možda uvjerljivo pobijedili u svojoj izbornoj jedinici. Koliko će stranka dobiti izravnih mjesta u Bundestagu zavisi o broju drugih glasova koje je ista dobila u cijeloj zemlji. Kako manje stranke ne bi bile u nepovoljnom položaju u odnosu na one veće, sve one stranke koje osvoje najmanje tri mjesta u izbornoj jedinici i dalje će imati pravo na zastupnička mjesta u skladu s njihovim glasovima na saveznoj razini, pa čak i onda ako osvoje manje od pet posto glasova poučava nas nova Temeljna zakonska odredba o mandatima, iliti Grundmandatsklausel.

U žestokoj predizbornoj kampanji između četiri kandidata za kancelara nije manjkalo ni osobnih, provokativnih uvreda. Bilo je zlobnog i neobjektivnog guranja političkog protivnika u lijevu i/ili desnu ekstremnu krajnost, blokada, podizanja plamenih zidina, optužbi za pranje novca i pokušaja zabrane političkog djelovanja, ali se ipak uvidjelo da to više ne prolazi ni u ovom, još uvijek, pa makar i samo djelomično, neurotičnom i pokajničkom njemačkom društvu, nego čak što više, da rezultira regrutiranjem novih „protestnih“ biračkih većina.

Mnogi su se žalili na uspon AfD-a, drugi opet (zlo)namjerno prešutjeli kako je ta stranka, koja je utemeljena na protestu spram politike Angele Merkel, porasla od 10,30 na 20,80 posto upravo pod vladom semaforske koalicije.

Milijarder i novi bliski suradnik američkog predsjednika Donalda Trumpa Elon Musk u njemačku predizbornu kampanju se nije „umiješao“ samo podrškom AfD-u nego i kritiziranjem njemačke birokracije. Osobno je, navodno, mjesecima ratovao protiv ekoloških uredaba prilikom izgradnje svoje tvornice automobila Tesla a ‘papiri’ koje je morao prikupiti u procesu pokretanja proizvodnje bi „napunili kamion i to svaki s ručno udarenim pečatom“, narugao se Musk.

Prema informacijama renomiranog ekonomskog instituta Ifo, direktni troškovi birokracije su u međuvremenu narasli na 65 milijardi eura godišnje. No još veća šteta nastaje neostvarenim privrednim učinkom kao direktnom posljedicom birokracije. Ifo govori o 146 milijardi eura godišnje.

Ne samo nakon tragedija u Mannheimu, Solingenu, Magdeburgu, Aschafenburgu i Münchenu, nego godinama i danomice zvone zvona na uzbunu, mahom poradi napada i ubojstava hladnim oružjem i silovanja, ali, dosadašnji letargijsko-vladajući estabilishment nikako da se probudi.

Hoće li se ovaj „festival neučinkovitosti i neprofesionalizma“ i poslije izbora nastaviti, ili će novi parlament i vlada ojačati demokraciju i umanjiti strah u pučanstvu, te iskazati hrabrost za nužne promjene i svjedočiti odgovornost spram predizbornim obećanjima i tim jačati povjerenje birača u politiku i političke čimbenike možemo se samo nadati, ali to je zasigurno pitanje trenutka i prije svega pitanje savjesti.

Savezni povjerenik za izbore objavio je 24.02.2025. u 6:00 sata da su prebrojani glasovi u svih 299 izbornih jedinica i da rezultati glase:

Odaziv birača bio je rekordan: 84,0 posto (a godine 2021.: 76,6 posto).

Sve tri stranke bivše semaforske koalicije birači su drastično kaznili.

Šef kršćansko-demokratske unije (CDU) Friedrich Merz, čiji je konzervativni blok CDU/CSU pobijedio na ovim izborima kreće već jutros u potragu za koalicijskim partnerima. Za apsolutnu većinu potrebna su mu 316 zastupnička mjesta.

Jedina računica po kojoj Merz-ova Unija (CDU/CSU) može osigurati tu većinu jest ako uđe u savez s gubitnicima, t. j. s SPD-om i Zelenima (???) (tzv. Kenija-koalicija, jer su njihove boje: crna, crvena i zelena boje kenijske zastave).

Pripomenimo i ovo: Unija  bi u savezništvu s „povijesnim gubitnikom“ SPD-om mogla osigurati parlamentarnu većinu, ali, tu su časovite različitost kao „kao nebo i zemlja“ naročito po gorućim pitanjima unutarnje politike i suzbijanja (neregularnih) migracija.

Ako  budući kancelar Merz ne uspije pronaći koalicijske partnere, ostaje mu opcija manjinske vlade. Međutim, to znači da vlada ne bi imala većinu u Bundestagu i da bi se uvijek morala oslanjati na glasove drugih stranaka. Takav model vladanja na saveznom nivou u novijoj njemačkoj povijesti još nismo imali – upravo poradi straha od nestabilnosti. S obzirom na to koliko je komplicirano formiranje koherentne koalicije ni ova se opcija ne smije odbaciti.

I samo spominjanje crno-plave-koalicije, t. j. saveza između CDU/CSU i AfD (Alternativa za Njemačku) (p)ostao je u ovoj zemlji neoprostiv prijestup i grijeh s opasnom tendencijom da vas se smatra čak potencijalno subverzivnim.

Ignoriranja, blokada i sotonizacija vrlo ojačanog AfD-a od tzv. demokratskih stranaka daju zaključiti kako su politički moguće samo koalicije koje su utemeljene na minimalnom konsenzusu, odnosno, više nije moguća programska politika koja bi počivala na tako nužnim korjenitim promjenama. Nastavlja se već dobro znano jalovo pregovaranje o kompromisima koji su teško održivi. Posljednja semaforska koalicija je propala upravo zbog ovoga, a i sljedeću vladu, ako krenem ovim putem, očekuje najvjerojatnije ista sudbina, te slijedom zdrave logike to bi značilo, da će ekstremne stranke nastaviti rasti i u dogledno vrijeme postati neizbježno dio vlasti.

„Sva državna vlast proističe od naroda…“, glasi članak 20 Ustava SR Njemačke.

Možemo se samo nadati da će pogled na ovih 20,80 posto izguranih „iza plamenih zidina“ otvoriti oči i urazumiti sve političke čimbenike i da će se konačno prestati s politikom, koja razara naše demokratske vrednote, podijeli nam društvo i izolira zemlju.

Friedrich Merz je već najavio da će nastojati formirati učinkovitu vladu do Uskrsa, ali tako se obećavalo i nakon izbora 24.09.2017., a trebalo je gotovo šest mjeseci dok nova vlada nije prisegnula.

Nijednim do današnjim izborima nije dominirao strah kao kod ovih.

Časoviti rezultati, kao i tri prošla „radna“ dana pokazuju da će sastavljanje nove vlade biti dugo i mukotrpno.

A, napadi, silovanja, ubojstva, ratovi, te društveni i ekonomski pad ne prestaju.

Kakva li nam vremena dolaze i što li nas očekuje na ovoj uzavreloj planeti?

Pomolimo se da se ne ostvari ona Staljinova: Jedan ubijeni je tragedija, milijun ubijenih je statistika.