Kitana Žižić
Sve je vidjela ona
Iza sretnih lica duboke ožiljke
Iza osmijeha zavjesu tuge
Iza glatke kože prerane bore
Iza crnih vlasi izdanke sijedih.
Sve je vidjela ona
Ali drugi nisu vidjeli nju
Tražeći je na pijesku
Umjesto među zvijezdama
Plivajući za njom
Umjesto zaronivši do morskog dna
Hodajući joj za nogama u mini suknji
Umjesto da joj natkrile ranjivu dušu
Prateći joj stope na prašnjavoj cesti
Umjesto da joj čitaju ljubavne stihove
Tražeći je u mnoštvu na šetnici
Umjesto na klupi zarobljenoj u mašti.
Sve je vidjela ona
Jer duša joj je bila otvorena
Prepuna pitanja upućenih danima
I noćima zbog iznevjerenih snova
Odgovore je tražila u knjigama
Na spavanje nerado odlazila
Jer mnoge još nije pronašla
Ponekad je u zvijezdama
I mjesecu koji štiti zaljubljene
Nalazila bolje utočište od jastuka
Koji je obeznani i zavara nadom
Da će već sutradan upoznati sreću.
Sve je vidjela ona
Kad će drugi vidjeti nju?