Miljenka Koštro
Lijepo li je sresti one vedre duše
donesu ti proljeće u kasnu jesen
i one male zidove osmijehom ruše
ostave dojam, a ti djetinje zanesen.
.
Lijepo li je sresti one oči pune nade
nacrtaju osmijeh na zabrinuto lice
kada ga ritam svakodnevice ukrade
imaju srčano nešto, a nisu ulizice
Ruke krenu da ih zagrle jako
oni su kuća s prozora više
ne izvrću riječi naopako
uz njih lakše se hoda i diše
Lijepo ih je slučajno sresti
negdje, na nekoj gluhoj cesti