Povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje predstavljen roman “260 dana” i njegov autor Marijan Gubina.
prilog: Hrvatski glas Berlin
Berlin/ Predivna, sadržajna i puna emocija bila je netom prošla večer u Veleposlanstvu Republike Hrvatske organizirana povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje.
Naime, Veleposlanstvo Republike Hrvatske je za ovu prigodu ugostilo i predstavilo Marijana Gubinu, autora knjige “260 dana” po kojoj je načinjena i kazališna predstava, radio drama, te film čije prikazivanje je upravo u tijeku širom Hrvatske.
Pozdravne riječi kao i one završne izrekao je veleposlanik Republike Hrvatske Gordan Bakota upućujući na važnost moći opraštanja i prenošenja pozitivnih misli kao i važnost čuvanja sjećanja i nezaborava, spominjanja i sjećanja, te zahvalnost gostu, kolegama i svim sudionicima u programu večeri, kao i posjetiteljima.
U književnom dijelu večeri u kojemu se govorilo o romanu “260 dana”, o djeci u ratovima i posljedicama na njih, te u čitanjima odlomaka iz knjige Marijana Gubine, sudjelovali su: Adrian S. Kostré, novinar i književnik, Tamara Janković, povjesničarka i koordinatorica Hrvatske nastave Berlin, Lovro Nimac, učenik Hrvatske nastave Berlin. Večer je moderirala Sonja Breljak, novinarka i urednica Hrvatskoga glasa Berlin.
Sonja Breljak: “Bilo je to s kraja 2011. godine. Nazvali su me naši umjetnici iz Iserlohna, Ante i Ankica Karačić, možda se netko i sjeća Ankičine izložbe ovdje u Veleposlanstvu. Trebali su i večeras biti s nama ali ih je bolest u tome spriječila. Rekli su mi tada kako su bili u rodnom Iloku i kako im se javio prijatelj Dubravko Duić-Dunja iz Vukovara, jedan od zapovjednika Mitnice i sam logoraš osam mjeseci u Srbiji. Inače je slikar, kipar i pjesnik. Izradio je više skulptura na Sajmištu u Vukovaru i jednu koja se nalazi na samom skretanju sa glavne ceste ka Ovčari. Ovo spominjem jer o takvim ljudima i inače, malo znamo.
Rekao im je: „Slušajte, dovest ću vam jednog malog iz Osijeka koji je napisao jednu strašnu autobiografsku knjigu, moleći da knjigu malo predstave u Njemačkoj“. Ankica i Ante Karačić s kojima jako dugo surađujem na promociji njihovih likovnih natječaja za djecu, upoznaju Marijana i fascinirani pričom, javljaju tu informaciju meni. Nakon kontakta s Marijanom i odobrenja s njegove strane, jer knjiga je te 2011. godine tek stigla u prodaju, objavljujem roman „260 dana“ na Hrvatskom glasu Berlin u simboličkih 26 priča kroz 26 tjedana. Svako moje čitanje pojedine priče i njeno naslovljavanje dovodilo je do temeljnog proživljavanja teksta. Bila sam duboko dirnuta.
„Marijan je od samog početka pričao o kazališnoj predstavi pa i filmu u što je vjerovao. I mi smo vjerovali jer smo znali koliko je uporan, sjeća se Ante Karačić. I eto, uistinu, nakon objave priča, imala sam prigodu upoznati u Osijeku Marijana, pogledati i višestruko nagrađenu kazališnu predstavu „260 dana“. A i film, čije su prikazivanje upravo u tijeku po brojnim gradovima u Hrvatskoj, sasvim sigurno ću uskoro pogledati. Ostvaruje se večeras i obostrana želja vidjeti u Berlinu Marijana i predstaviti vam njegovu potresnu knjigu.”, riječi su iz moderacije Sonje Breljak.
Adrian S. Kostré: “Knjigu Marijana Gubine „260 dana“ ne mogu vam tek tako preporučiti. Volio bih da ju nisam pročitao, točnije, da ne postoji – ni ona, ni razlog za nju. I još više, volio bih da ništa od onog što u njoj piše nije istina. Da je cijela knjiga tek gomila bolesnih laži. Ali … Pročitao sam ju i vjerujem njenom autoru i da je istinito, sve što je opisao. I zbog toga vam tu knjigu ne da mogu nego moram i to od sveg srca, iz dubine duše preporučiti. Jer će vas njen sadržaj istodobno strašno zaboljeti i u vama pobuditi sve ono najplemenitije što pripisujemo čovjeku. Iako je riječ o nepoštedno vjerodostojnom književnom djelu ispisanom na samo nešto više od stotinjak stranica, trebalo mi je nekoliko dana da dođem do posljednje. Mučio sam se čitajući, jer su me Gubinine riječi boljele, pogađale ravno u utrobu, lomile mi srce. I radovao sam se – svakom povodu koji me odvlačio od daljnjeg čitanja te literature teže od Dostojevskog, Kafke ili Conrada, jer je sve u njoj ispisano neupitno proživljeno i opisano iz prve ruke. Znao sam da ću večeras upoznati glavnog junaka te knjige. Mogao sam ga nazvati i glavnim likom te priče, ali nažalost nije riječ o priči već o strašnoj istini, a činjenica da ju je preživio, i način kako ju je na papir stavio njen autor, od Marijana Gubine uistinu čini junaka. Ne onog fabuloznog, imaginarnog, razvratnog Ljermontovog „Junaka našeg doba“ već stvarnog našeg čovjeka od krvi i mesa koji je 260 mučeničkih dana kao desetogodišnje dijete, dječak, otkupljivao svoje i naše stvarne i imaginarne grijehe, samo zbog toga što je, kaže i piše, „povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI“.
Kao dugogodišnji novinar i urednik na radioteleviziji mogao bih autoru prigovoriti da mu jezik nije uvijek čist, stilistika slabija strana, redundantnost sveprisutna … Redundantnost je nepotrebno odnosno suvišno ponavljanje istovjetnog sadržaja. Ali bilo bi me stid. Propao bih u zemlju. Jer sve o čemu piše Marijan Gubina odraz je doživljenog, proživljenog i preživljenog. A tako istinit je i jezik kojim piše, njegov i njegovih mučitelja, onih koji su mu iz dana u dan činili iste strahote i koji pri tom ni jednog trenutka nisu marili za stilistiku i redundantnost. U nastavku večeri čut ćete izvatke iz knjige „260 dana“, koji će vam dati naslutiti, Bogu hvala samo nakratko, neopisiva zvjerstva kojima je autor bio izložen, neopisiva i neoprostiva. Ali Marijan Gubina ne traži osvetu, svetopismeni uzvrat istom mjerom, već upravo onaj oprost kojem nas uči Božji sin.”, rekao je Adrian S. Kostré citirajući na kraju i Isusove poruke o oprostu iz 6. poglavlja Evanđelja po Luki
(Izvrsno izlaganje povjesničarke Tamare Janković o djeci-žrtvama rata prenijet ćemo cjelovito u zasebnom prilogu.)
Nakon čitanja odlomaka iz knjige “260 dana” govorio je njen autor Marijan Gubina koji je kao desetogodišnjak proživio i preživio s obitelji 260 dana u zarobljeništvu.
“Nužno je da nije dovoljno reći “ne ponovilo se”, nužno je da budemo svjesni da je zlo prisutno na zemlji i da će iskoristiti svaku našu slabost da nas odvede na krivi put. Nije lako pod uticajem emocija, no bitno je naglasiti, ako ne želimo da se nekome desi zlo koje se desilo nama Hrvatima, onda stvarno nije dovoljno reći “ne ponovilo se” nego moramo svakodnevno raditi da se to ne ponovi. I to je ono što je u pravilu cvijet moje misije, potaknuti ljude na razmišljanje, potaknuti ljude da se potrude odvojiti emocije od razuma. Emocija je naš najveći dar, veliki kao i djeca, nešto najljepše, nešto najdraže, nešto naj naj naj a opet s druge strane nešto najteže nad čime najviše strepite, nešto što vam zadaje najveću glavobolju. Naša emocija je predivna i izuzetno opasna stvar. Ne smijemo se pretvoriti u emotivne invalide, ne smijemo si dozvoliti bezobrazni luksuz da zaboravimo žrtvu našeg naroda ali jednako tako moramo biti vrlo oprezni s našom emocijom i sa realnim sagledavanjem stvari. Moram zahvaliti i domaćinu Veleposlanstvu i svima vama koji ste obogatili ovu večer vašim sudjelovanjem na svaki način. Iza mene je više od 70 promocija, više od ne znam koliko kazališnih predstava i drugih raznih događaja. Ovo je uistinu meni jedna od ljepših večeri, baš zbog svakog ovog djelića koji čini ovu večer posebnom. Na tome vam veliko hvala”, rekao je između ostalog Marijan Gubina naglašavajući ponos da je u tijeku prikazivanje filma “260 dana” kojemu je predložak za scenarij bila njegova istinita životna priča i njegov roman, filma koji govori o kalvariji hrvatskog naroda koji danas želi samo poštovanje. “Neki su me pitali, pa evo da odgovorim, to nije kraj moga djelovanja, možda samo novi početak rada i to zahvaljujući vama, ljudima koji doprinosite mom radu na svaki mogući način.”, zaključio je Gubina.
Nekoliko riječi je izrekao i dr Nikola Eterović, papinski nuncij u Njemačkoj, naglašavajući potrebu opraštanja i započinjanja novog života.
“Opraštamo vam, oprostite mi, bila je i jedna od glavnih ideja pape Vojtile. Kad je 1994. godine došao prvi puta u Zagreb, to je bio lajt motiv njegove propovijedi na hipodromu. Opraštamo vam, oprostite mi. I to je kršćanska poruka ali utjelovljenja u konkretnu povijest. To ne znači da oni koji su načinili zlodjela da ne smiju biti suđeni i osuđeni. Dapače, svi oni koji su učinili zlodjela protiv čovječnosti i koji su se okrvarili oni moraju biti privedeni sudu po pravdi i zbog mogućenosti da taj oprost bude konkretan ali čovjek da bi se oslobodio napasti mržnje mora već po duši tražiti oproštenje. Prvi stupanj tog oproštenja je moliti za svoje neprijatelje, željeti dobro svome neprijatelju. Ja mislim da je to formula na koju nas potiče Evanđelje. Oprostite mi, opraštam vam – bez toga nema izlaza iz začaranog kruga nasilja. Pa evo, drago mi je da je cijela ova večer išla u tom smislu opraštanja. To je sila jakih, na to nas potiče Evanđelje i Božja milost koja daje snagu oprostiti, početi jedan novi život. “Jasno, bilo bi idealno da postoje dvije strane, da i jedna i druga traže oprost i da oprašaju ali već i ako jedna strana duhovno želi imati to bogatstvo oprosta i to je već mnogo na tom putu oproštenja…, rekao je između ostalog dr Eterović, izrekavši na kraju i molitvu za sve naše preminule.
Večer je predivnim pjesmama (“Zvizde mi kažu”, “Stoji grad” i “Ako ne znaš šta je bilo”) i sadržajno upotpunila i uljepšala klapa Poverello koju vodi Marin Tadin uz predivan vokal sopranistice Evelin Novak te zvuke violončela koji je svirao Roko Silic.
Među brojnim posjetiteljima ove večeri bili su i Goran Romek, državi tajnik Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske sa suradnicima.
Autor Marija Gubina na kraju je proveo prilično vremena ispunjavajući želju svih koji su željeli imati roman “260 dana” i njegov potpis na knjizi. Večer je nastavljena druženjem autora i gostiju na domjenku kojeg je priredilo Veleposlanstvo Republike Hrvatske. Bila je to večer puna emocija, ispunjena ugodnim glasovima, lijepim pjesmama i osjećajem povezanosti, suosjećanjem (pa i pokojom suzom) i toplinom svih koji su sudjelovali, čitali, pjevali, gledali i slušali o autentičnom i potresnom doživljaju glavnog aktera i gosta iz Hrvatske, Marijana Gubine.
…
…
