Miljenka Koštro
Za nosnice štipka zimkasta zima
u vrtlogu svih (ne)mogućih želja
tek na kapaljku nježnosti sunca ima
tad i u duši plane plam veselja
.
ispod snježnog pokrivača tišina neka
tek glas pusti planinska rijeka
tako žureći upija plave boje neba
nebeski veo i moj pogled vreba
i blaga riječ nemirom vala zaplovi
svi skupa hodnicima prolaznosti curimo
korake vremena love nadobudni satovi
brzo sagorijevamo, nepotrebno žurimo
polako, polako, kad zima kalendar izlista
proljeće osmijehom u boji zablista
bira žarke boje i smjer, brzinu zanemari
preporod, to je proljetni običaj stari.