Miljenka Koštro
Ako ga sivi oblak proguta
Dok tmurnu priču o jeseni piše
I pretvori se u magle sive
Na suncu će zablistati
Kao bistra kap kiše
I buditi proljetne boje žive
Ako ga noć crna
U odaje nespokoja stjera
Jutro će vratiti nadu
Jer čvrsta je njegova u Boga vjera
Lako je gunđati, dignuti nos
Mnoge staze do radosti vode
Ponekad čovjek umoran i bos
Pregazi duboke, mutne, hladne vode
Iskustvo ga potakne, pa sagradi most
I za Božjim stolom bude drag gost