Blanka Will, Peto godišnje doba, Zagreb: Biakova 2025.
piše: dr. sc. Đurđica Garvanović-Porobija
Blanka Will, dobitnica prve nagrade na putopisnom natječaju “Matko Peić” u Požegi 2023. za njezin “Kopački rit”, zamijećena je kao vrsna spisateljica putopisa i eseja, a također i poezije objavljene u raznim zbornicima i časopisima.
Blanka Will je profesorica njemačkog i engleskog jezika i književnosti, koja je svoje filološko znanje stekla na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Filološkom Fakultetu u Tübingenu. Kao prevoditeljica s njemačkog jezika prevodila je djela iz područja filozofije i teologije a također i poeziju. Tako je oštrila pero za svoje samostalne književne umjetnine.
Iako naslov njezine prve zbirke pjesama sadrži apokaliptički predznak kao preslik zbivanja u zbilji opterećenoj ratnim prijetnjama i sveopćom destrukcijom – budući da je njem. Die fünfte Jahreszeit naziv karnevala „kada plešemo po vulkanu ne znajući kad će eruptirati“ – ova je zbirka puna nijansiranih slika iz prirode, slika zadivljujućih pejzaža, koje su isprepletene metaforičkim suznačenjima o ljudskom življenju, prolaznosti i smrti. Uz iznimno bogat leksik, stilski probrane leksičke inačice, kao i dominantne stilske figure – retorička pitanja, metafore, antiteze, ponavljanja, personifikacije, aluzije i ironije, zamjećuje se i prepletanje intimističkog diskursa s filozofskim i društvenim diskursima te kritičko gledište posebno u pogledu na uništavanje prirodnih dobara, kao što je razvidno u pjesmi „Kob“:
Podčinite prirodu sebi, kažu
posijeci, razvali, otruj,
ruši, satri, kopaj, prodaj,
a tko će, pitam se, rastjerati kob
što pada s nebesa? (27).
Iz takvog neodgovornog odnosa i razaranja prirode proistječe i intonacija cijele zbirke – intonacija tuge koju autorica naziva neologizmom otuga, kako stoji u istoimenoj pjesmi s objašnjenjem da je otuga „blijedo sjećanje na tugu“ (36). Ona je poput kronične bolesti i uspijeva se nositi uz upiranje o još dostupne prirodne resurse iz kojih istječe radost: rijeku, ptice, rascvale voćke i plodove.
Citirajući svoj ulomak iz prvog prikaza ove vrijedne zbirke, želim istaknuti uporište za življenje u tužnom svijetu koje posreduje Blanka Will: „Ta vitalistička radost koja proistječe iz bilja (biografski podatak da B. Will živi uza Zagreb i usporedno u mjestu Bilje možda i nije koincidencija?) i također od životinja i tiho umijeće življenja mudrosni su ključ opstanka u svijetu tuge, što podsjeća na mudrosnu tugu u Devinskim elegijama (Duineser Elegien, 1923) Rainera Marije Rilkea, čija je tuga suptilna, intelektualna i blago razorna i akumulirana je stanjem čovječanstva u sprezi s egzistencijalističkom filozofijom. Upravo je i tuga Blanke Will, i kad je povezana s njezinom vlastitom osobnošću, univerzalna i neoegzistencijalistička.“ (Kvaka, časopis za književnost, 12. listopada 2025.)
Uz oslonac u prirodi i mudroslovlju, Blanka Will u ovoj zbirci upućuje i na humanističku i biblijsko-kršćansku viziju čovjeka i čovječanstva – na ljudski potencijal da se opredijeli za dobrotu, i također na Kristovo raspeće i uskrs kao sliku ljudskog stradanja i mogućeg uskrsnuća kako pojedinaca tako i svijeta.
SJETA
Ne, ne gušim se –
to komad po komad
na zrak iznosim sjetu
da mjesečevo mlijeko
ispere strepnje trag.
Ne, ne gušim se –
to ruše se ptice
i leptiri kupusari,
to sijevaju žmarci
u koraku lišenom sjene.
Ne, ne gušim se –
to niz potiljak gmiže med,
u nujnom krajopisu
vrtne kugle
nestaje poznati svijet.
VELIKI TJEDAN
Zamijesit ću beskvasne
pogače umjesto oblaka,
umjesto neba zagrabiti
šaku modrih voda
u Velikom tjednu.
Umnožit će se uzavrele ribe
i nebo spustiti na zemlju,
zazivajući kataklizmu
suspregnute pobune
s barjaka četiriju jahača.
Rasparat će se hramska zavjesa,
što dijeli čovjeka od Boga,
u samrtnom pitanju
nadvladana bit će smrt,
i svatko će prepoznati svoj križ.
A onda će se zemljom prostrti
bijeli rubac tišine bez otiska
u osvit poput roga ovna,
Sazdanog od žežene svjetlosti:
Što tražite Živog među mrtvima?
kaže.