Igor Divković
Jahali su
su jezdili,
sedlali su,
se gnijezdili,
gazili su,
drum i vodu,
pusti kamen,
zelen kraj,
pili kavu,
su i čaj,
tak’ su bili,
kak’ su kaj.
Nakon
svega
pili
kavu,
pili
čaja,
usred
(k)raja,
smijali se,
sami sebi,
kako, ludom,
svijetu ne bi.
Nakon
svega,
nje
i njega,
burmi,
minđi
i đerdana
u šejtana
buljuk
noći,
a u boga
buljuk dana.