Miljenka Koštro
Ako se pretvorim u rijeku
spletena u posustalu (ne)odlučnost
teći ću od izvora prema ušću
zagledana u more šumiti u jutarnje sate
okolo plave ptice će pjevati
a vječno sunce se ogledavati.
Vijugava, ispod brijega zaobiđem cestovne gužve
veselim se buđenju proljetnih pjevača
i snježnoj čaroliji kad zima ispruži dlan.
Ako se pretvorim u rijeku
svaka moja kap bistrine i vaša je
ako sam tužna zasjat ću bljeskom suze
dobro je što (ne) mogu sunovratiti se unatrag
ako se pretvorim u rijeku, što popila da popila
i dalje bit ću žedna riječi.