Miljenka Koštro
Jutros sam pod stari orah stala
U staru kamenu kuću se zagledala
Kao travka na vjetru zadrhtala
Tu su naši dragi pradjedovi za nas život stvarali
Zidali, orali, kopali, rijetko odmarali
Kako zakoračih preko djedova kamenog praga
Osjetim miris ostavljenog nam blaga
Misao poleti da dohvati djetinjstva i mladosti bar malo
Na starom kredencu stari sat, ovdje je vrijeme davno stalo
Gdje nekad je život cvjetao i vrvio
Ali sjećanja na minulo nije smrvio
Zagledam se u nebo: čisto, plavo, široko
Toliko ljepote ne stane u ljudsko oko
Ovdje nitko nije nazvao Hvaljen Isus, već duže
Sjećanja se bude, u srcu minulo i sadašnje se druže
Tiho sam rekla. Kako je, tako je, Bogu hvala
I za neko bolje vrijeme životu sam zapjevala