Miljenka Koštro
Gledam i slušam pjevicu pticu razmahanih krila
lovi visine iznad planine pa u zelen dol slijeće
opijena pjevom ne kazuje gdje gnijezdo je svila
lahor travke njiše, u jezeru se ogledava proljeće
.
Pjeva i večernje nebo puno zvjezdanog sjaja
rasula se mjesečina na gnijezda vješto svita
veselom cvrkutu kao da nigdje nema kraja
iznad uzoranih njiva treperi prolaznost skrita
Od veselog cvrkuta što može biti uhu slađe
u mislima zapleše plavi roj odabranih riječi
pjesničku dušu na mah nadahnuće snađe
proljetni kolorit, a veseli poj sjetnu dušu liječi
Kada nemiri kao vjetar u utrobi zapušu
pjesma slavuja kao melem uhu će doći
bljesak svjetlosti razrijedi sumraka smušu
stih zatanca u blaženstvu zvjezdane noći
Proljeće ogrije grudi, prospe sunca blagi poj
umorno srce tad žute pramenove radosti guta
okrenuti za suncem kao za mirisom pčelinji roj
mi plešemo s vatrenim cvijećem pored puta