Miljenka Koštro
Njih dvoje u mom vrtu, tako blizu
Neki bi rekli: ljepotica i zvijer
On se širi, zapada u nekakvu krizu
Ruke pruža, osvaja, ne bira smjer
.
Opkolio je ružu sa svih strana
Savija se oko nje, mota je, veže
Nedostupna joj biva za život hrana
Ljepotica trpi iako joj je disati sve teže
Pun sebe, biva mazan i grubih ruka
Zadrhti ona otmjena, mila, blaga
Grli je oko vrata, stišće oko struka
Grubim glasom je oslovi: ljepotice draga
Nestrpljiv da joj bokove obgrli čvršće, prhti
Privija se i pripija uz njezine mirisne grudi
Šapne joj kako je posebna. Ona zarobljena zadrhti
Njegova blizina u njoj strah i nelagodu budi
Pohlepan si, hladan rat si počeo u laži
Ako me voliš ne ranjavaj me, ljubav dokaži
Ni sama ne znam što će dalje biti
Što li žilavi bršljan ima u planu
Naklonost prema ruži ne želim kriti
Možda mu skratim grane, odaberem stranu