Tonka Galić Hrkać
Jezik je ljudi oružje jako
i siječe kao oštar mač;
truje i liječi podjednako
režući sreću ili plač.
.
Naše su riječi naše breme,
što danas siješ, sutra ćeš žnjati,
tek prave riječi u pravo vrijeme
i nije uvijek lako znati.
Koliko ljudi toliko ćudi,
jedni nas dižu, a drugi ruše;
u nekoj smo priči potpuno ludi,
u drugoj čovjek velike duše.
Uvijek će netko nešto reći
i to na ljude potpuno sliči,
nikada nije samo do nas
nego do ljudi u čijoj smo priči.
Riječi su naše poseban dar
tek ako ih kotistit´ znamo,
a mi smo njihov rob il´ car
jer dio sebe u njih tkamo.
Jezik je naše oružje jako
i često gori našim plamom,
to što o drugom priča olako
najviše govori o čovjeku