Jelena Stanojčić
Uludo je pokušavati
otključati zaključane ruke,
još jednom poželjeti da se dogodi
bljesak u zagrljaju,
kao korov iz rajskoga vrta
čupati dosadu.
Već dugo nas nema u pjesmi ljubavi.
Zato ne slušaj moje korake
u odlasku.
Ne treba ni za čim žaliti,
treba biti zahvalan, jer se dogodila.
Kasno je dvije dovršenosti krpati
pričama kroz koje curi smisao.
Ljubav i mudrost i tako nikada nisu disali
ispod istog kaputa.
A ako razmaknem sjećanja
i razvučem ih u zlatne niti
ona tad postaju stihovi
u kojima se ispisuje ljubavna pjesma.
Naša pjesma.
Iz zbirke „Triptih“ – 69 ljubavnih, 2025.