Jelena Stanojčić
Sve si brige prebrodila sama
Sve si nade u nas položila
Radila si i vrijedno i teško
Nas četvero, a s tobom ni jedno.
Dani su se u mjesece slili
A godine u minute, sate
Sve je prošlo brzo i u žurbi
Sad smo stalno u mislima na te.
Zovemo te često, svakodnevno
I brinemo jesi li nam dobro?
Kao i nekad ništa se ne žališ:
„Sve je dobro, samo ti mi fališ“.
Malo treba majko da se shvati:
Jasno nam je da nas tješiš tako.
Pozne dane sama dočekati
Znamo mi da nije baš lako.
Samoća se u kosti uvlači
I počne te zepsti ledena tišina.
Noć utvare po kući povlači,
Usamljenost – prava je gorčina.
Ali mi smo sretni dok si s nama
Čuvaš nam djetinjstvo, u krilu tvom se krije
Pa kad ti dođemo, vraćaš ga nama
I budemo sretni kao nekad, prije…