Tonka Galić Hrkać
Ljubav je životna snaga
i zrnce njezinog sjaja
vrijedno je najvećeg blaga,
ona nespojivo spaja.
.
Žudnja joj ruka prosjačka
okove sapinje i reže,
nježna je poput maslačka
dok srca u ropstva veže.
Ona je božica čuda
i miris rascvalog polja,
slatka je, moćna i luda,
a čini što ju je volja.
Pisac je šarenog pera
i nikad ne znaš što smjera,
tek da je puna intriga
njena nedovršena knjiga.
Za nas male, smrte ljude
već prekasno uvijek bude
kad shvatimo da se budi
ispod naših tijesnih grudi.
Za čas biva plamen živi
iz očiju suklja žarom,
svatko jednom bar doživi
biti nekom njenim darom.