piše: Đurđa Vukelić Rožić
Putovali smo u posjet tetici Franki u Dadino rodno selo. Vozili smo se starim, poznatim cestama, komentirajući promjene koje su zadesile provinciju zadnjih desetljeća. Stali smo ispred hrđave kapije napuštenog čardaka koji se, poput kostura u kutu učionice biologije, držao u komadu na jedvite jade, drhtureći pred testom vremena.…
U zadnjih godinu dvije imadoh prilike, potrebe, a u zadnjem slučaju bijah i zamoljen, napisati pismo podrške raznim prijateljima u raznim prigodama.
Ljudi zabole.