Adolf Polegubić
dok život se gubi
u tisućama beznačajnih stvari
budi osmjeh mom ozbiljnom licu
i barem još jednom mahni s litice
s koje smo znali danomice
skakati u morske dubine
budi vjetar mom pogledu
kad ne možeš mojoj kosi
koje je sve manje
probudi u meni usnulu mladost
a srce nek se rascvjeta
u tisuću oblika
i u svakom obliku
neka se oslika Tvoje lice
Liederbach am Taunus, 5. rujna 2015.