IN MEMORIAM
Malkica Dugeč (Zavidovići 1. lipnja 1936. – 15. rujna 2026.)
Otišla je hrvatska pjesnikinja i književnica Malkica Dugeč, autorica koja je desetljećima svojom riječju svjedočila o domovini, jeziku, pripadnosti i iskustvu života izvan Hrvatske.
U Stuttgartu je 15. rujna 2026., u 91. godini života, preminula hrvatska književnica, pjesnikinja i nastavnica Malkica Dugeč. Njezinim odlaskom hrvatska je književnost ostala bez autorice čiji je životni i književni put bio snažno obilježen hrvatskim jezikom, domovinom i iskustvom iseljeništva.
Rođena je 3. lipnja 1936. u Zavidovićima. Školovala se u Sarajevu i Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu završila studij hrvatskoga i ruskoga jezika i književnosti. Kao profesorica djelovala je u više hrvatskih mjesta, a 1960. godine u Požegi je objavila svoju prvu pjesničku zbirku Crveni biseri.
Veliku prekretnicu u njezinu životu donijela je 1972. godina. Nakon sloma Hrvatskoga proljeća odlazi sa suprugom, prof. Božom Dugečom, u Njemačku. Stuttgart je postao njezin novi životni prostor, ali Hrvatska nikada nije prestala biti njezin unutarnji dom. U desetljećima emigracije intenzivno je pisala, objavljivala u hrvatskoj iseljeničkoj periodici i sudjelovala u kulturnom životu hrvatske zajednice.
Njezin književni opus obuhvaća poeziju, prozu, zapise i članke. Objavila je brojne pjesničke zbirke, među kojima Kriška dobrote, Sve dalje od sebe, S Hrvatskom u sebi, Kroz pukotinu neba, Zipka, O kamenu poj, Drhtaji ptica, Moć svjetla, U riječ unjedrena, Tragovima bezdomnosti, Žigice vjere i Vjetrom istrgnuta. Pisala je i za djecu, a objavila je i zbirku zapisa i novela Domaće zadaće.
Već sami naslovi njezinih knjiga otkrivaju važna uporišta njezina književnog svijeta: domovina, jezik, sjećanje, vjera, pripadnost i bezdomnost. Hrvatska u njezinu stvaralaštvu nije bila samo geografski prostor. Bila je trajno unutarnje mjesto kojemu se čovjek vraća riječju, pamćenjem i pjesmom.
Odlaskom Malkice Dugeč završava jedan dug i plodan književni put. Ipak, iza nje ostaju knjige, stihovi i svjedočanstvo života koji je, unatoč desetljećima provedenima izvan domovine, ostao duboko povezan s Hrvatskom.
Neka njezina riječ ostane sačuvana u hrvatskoj književnosti i u sjećanju svih koji su je poznavali, čitali i poštovali.
Počivala u miru.
(Riječ, glasnik Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden)