Tonka Galić Hrkać
Svijet bi bio puno bolji
da ga mala djeca vode,
imao bi svak po volji
vrijeme igre i slobode.
.
Igračke bi kao svijeća
obasjati dušu znale,
od čega se pravi sreća
to još znaju ruke male.
Iz šalice kad se prazne
ukusni kakao pije,
takve zgode, igre razne
samo dijete još umije.
Djetinjstva se svatko sjeća,
ono cijeni vrijeme svoje;
da nas uče što je sreća –
zato djeca i postoje.