COLMAR – grad u francuskoj regiji Elzas
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Velegradska vreva i ljudski mravinjaci više nisu moj odabir za putovanja. Godine učine svoje, koljena također, ali ni udruženi ne mogu nadjačati moju želju da se budim grleći jastuk drukčijeg mirisa u sobama, čiji mi prozor otkriva neke nepoznate vizure. Ne mogu biti nomatkinja bez stalnog prebivališta niti putnica koja sama istražuje sredinu u koju dođe, uči o njezinoj kulturi i običajima i stapa se s lokalnim načinom života. Za to treba i znanje i hrabrost i spremnost na nepredviđeno, a nije zanemariv ni novac.
Stoga se zadovoljavam statusom turistkinje i svako putovanje doživljavam kao dobrodošao i potreban izlet iz svakodnevice, jer kažu da to itekako godi upravo ženskom srcu i zdravlju. Volim razgledati razvikane ili, pak, pritajene zanimljivosti, razmišljati o njima i ovjekovječiti ih. Nerijetko i nešto zapišem o viđenom pa si umišljam da nisam posve tipična turistkinja, posebice ne ona kojoj je šopingiranje na prvom mjestu.
Vođena nepresušnom žeđi za novim poticajima, stigla sam i do Colmara, najljepšeg malog francuskog grada, a za neke i najromantičnijeg grada na svijetu. Ne mogu tvrditi da je to istina jer mu nisam posjetila konkurenciju, ali da je čudesan i bajkovit je činjenica u koju sam se uvjerila svojim očima. A to što oči vide i pohrane, nadmašuje i izgovorenu i pisanu riječ.
Grad iz bajke, filma, mašte…
Colmar je grad u francuskoj regiji Elzas, smješten na raskrižju Francuske, Njemačke i Švicarske, oko 68 kilometara južno od Strasbourga. Leži u podnožju planine Vogezi na rijeci Lauch, koja je kanalom povezana s Rajnom. U njemu obitava oko 70 tisuća stanovnika. Zbog mostića i kanala te pitoresknih kućica, ribarskih koliba i vrba nazivaju ga još i Mala Venecija, po njegovoj najromantičnijoj četvrti. Najsunčaniji je grad u Francuskoj (preko tristo dana) s najmanjim godišnjim količinama oborina. Prvi put se spominje u devetom stoljeću za vrijeme Karla Velikog, a kroz povijest su ga svojatale dvije zemlje, pa je tako bio i francuski i njemački da bi se, konačno, skrasio u Francuskoj 1945. po završetku Drugog svjetskog rata. Legenda kaže da su ga, zbog njegove ljepote, britanske i američke snage, tijekom oba svjetska rata, namjerno izbjegavale bombardirati. Kao rezultat toga, danas je jedan od najbolje očuvanih starih gradova u Francuskoj. Ta burna prošlost rezultirala je izraženom mješavinom francuskih i njemačkih kulturnih obilježja, ali i kuhinje.
Riznica je srednjovjekovne arhitekture, živopisne kulture i tajanstvenih priča koje privlače i povjesničare i turiste, ukratko, živi muzej na otvorenom. Povijesna je jezgra grada zaštićena kao kulturna baština i poznata po izuzetno očuvanim srednjovjekovnim i renesansnim kućama drvene konstrukcije. Ušavši u njegovu staru jezgru počela sam nekontrolirano škljocati. Nigdje mi se dosad, kao tu, nije učinilo da svaku, baš svaku kuću, moram snimiti. Onda sam se pribrala i počela – svaku drugu. Premda ih ima sličnih po vanjskom dizajnu, koji im daju drvene potporne grede, stanari su svakoj od njih dali svoj osobni pečat. Obojili su im fasade u različite pastelne boje i ukrasili im pročelja: zavjesama i cvijećem na prozorima (najčešće je to viseća pelargonija, tzv. đirani), plišanim igračkama, srcima, komadima odjeće…
Ovaj gradić, ukraden iz bajke, izmamio je moju ljubav na prvi pogled, što je dobro jer ne mogu jamčiti da ću opet doći i priuštiti si i onu na drugi pogled. Te šarmantne i zavodljive cvjetne fasade koje plijene poglede, te popločane stare ulice, kanalići i romantični mostići izgledaju nekako nestvarno. I čini vam se kao da sanjate kako ste zakoračili u filmsku kulisu u kojoj će se snimati neka bajka za djecu ili romantičan film namijenjen sanjarima koji uvijek imaju spremnu suzu u oku za oproštajni poljubac. Zbog te njegove vizualne bajkovitosti, Colmar se često povezuje s Disneyjevim filmom Ljepotica i zvijer. Premda je riječ o animiranom filmu, mnogi posjetitelji i putopisci u njemu i obližnjim selima (Riquewihr, Ribeauvillé, Eguisheim…) ističu fontanu kao poveznicu s animiranim selom u kojem Belle živi. Disney, pak, takvu poveznicu nikada nije službeno potvrdio.
U razgledavanje smo krenuli od crkve Saint-Martin, remek-djelo gotičke arhitekture, koja je nekad imala status katedrale. U njoj se može vidjeti jedno od rijetkih raspela s Isusom bez brade. Pokraj nje je fontana Schwendi s brončanim kipom Lazarea de Schwendija, vojnika iz 16. stoljeća. Prema legendi, a nju je teško i potvrditi i opovrgnuti, upravo on je donio tokajsku lozu iz Mađarske u Elzas, zasađujući prve trsove. Tijekom mnogih stoljeća u Colmaru su se isprele raznolike legende i priče koje ovaj čudesni grad dodatno obavijaju mistikom. Pa je tako jedna od najpoznatijih mističnih priča ona o Kući glava (Maison des Tetes), renesansnoj građevini ukrašenoj sa 111 grotesknih maski. Mještani kažu da maske, nakon ponoći, ožive i počnu otkrivati tajne davnih dana, predviđajući sudbine prolaznika. Šteta što u njemu nisam zanoćila jer bih tada možda i ja doznala svoju sudbinu. Ali, je li pametno znati što nas čeka, pitam se?!
Obišli smo i staro zdanje Ribarnice i Carine, Muzej Unterlinden (Pod lipom), Gradsku vijećnicu…
Rodni grad oca Kipa slobode
Njegov najpoznatiji stanovnik zasigurno je kipar Frédéric-Auguste Bartholdi, autor modela za Kip slobode. Dizajnirao ga je kao dar Francuske SAD-u povodom stote godišnjice američke nezavisnosti i u znak prijateljstva dviju zemalja. Za unutarnju čeličnu konstrukciju statue zaslužan je, pak, Gustave Eiffel, poznat po svom istoimenom pariškom tornju, koji je osigurao da brončana vanjska površina ostane stabilna stoljećima. Zbog oksidacije bakra, vremenom je poprimio prepoznatljivu zeleno-plavu boju. Kip slobode svečano je otkriven 28. listopada 1886. na Liberty Islandu, gdje i danas simbolizira slobodu i nadu. Rodna kuća kipara Bartholdia pretvorena je u muzej posvećen njegovu životu i djelu. Zanimljivo je i to da se, na sjevernom ulazu u Colmar nalazi 12 metara visoka replika Kipa slobode. Otkrivena je 4. srpnja 2004. povodom stote obljetnice Bartholdijeve smrti. Izrađena je od obojene smole koja oponaša izgled patiniranog bakra, a konstruirana je, također, uz primjenu tehničkih rješenja G. Eiffela.
Prijestolnica vina i domaćin festivala klasične glazbe
Ovaj grad, koji mi izgleda nestvarno, smatra se važnim centrom vinske proizvodnje te prijestolnicom vina Elzasa. U njemu se, od 1947., održava Alsace Wine Fair kao i međunarodni festival klasične glazbe (od 1980.). Poznati božićni sajmovi Colmar pretvaraju u jednu od najposjećenijih zimskih turističkih europskih destinacija. Osim u blagdanski okićenoj, svjetlucavoj varijanti, oni koji ga posjete mogu uživati i u njegovim kulinarskim specijalitetima u kojima se zadržao utjecaj germanske kuhinje, posebno one karakteristične za Južnu Njemačku. Nisam kušala puževe, njihov, ali ne i moj, specijalitet. Ali da su mi ponudili čašu tokajca, ne bih je odbila.
I tako će mi ovaj francuski gradić, u kojemu sam probala njihov kuglof (kugelhopf) i perec (bretzel), ostati u pamćenju kao odredište koje mi je bilo pravo otkriće, poslastica za oči. Ovdje sam uživala u laganoj šetnji i otvorenih usta gledala oko sebe, osjećajući se poput Alise u gradu čudesa.