Tonka Galić Hrkać
Vukovar je bio mjesto
za Hrvatsku gdje se gine
pa se danas zove često –
simbol slobodne domovine.
.
Ulicom opet se čuje
razgovor njegovih ljudi,
od rata o tome snuje
taj Heroj ranjenih grudi.
Kuće u nizu pričaju
neku sasvim novu priču
dok u svome svježem sjaju
jedna pored druge niču.
Okna su prozorska cijela,
a krovovi nalik sjeni
niknuli su iz pepela
k’o da nisu ni spaljeni.
Vuka i Dunav se zlate,
zeleni parkovi dišu
da djeci djetinjstvo vrate
da ljepšu budućnost pišu.
Ako ti sumnja vjerom prođe
svrati da vidiš one što znaju
kad Hrvatska cijela dođe
žrtvama počast da odaju.
Radost će danima teći,
zvuci će eha bit’ k’o dar,
dok on će rasti samo veći,
pun dječjeg smijeha, Vukovar.