Nikola Šimić Tonin
Ruja rujan mjesec.
Godina 1911.
Poznati zagrebački restoran.
U njemu Miroslav Krleža
za stolom sjedi sam.
Zlatni se konča dan.
U nišu pod svod
starinski krov
stare drvene hiže
uz prozor
s pogledom niz Ilicu
uđe i sjede
pod starinske grede
u isto vrijeme
kao i svaki
Bogom dan
točan kao ura
u svome svijetu sav
Matoš, Antun Gustav.
Pod istim krovom
dva
čovjeka od pera.
Sa snopom pjesama u džepu
na Matoša u lovu
na skok mu do stola:
Svladan bontonom
zagrebačkim odgojem
dobrim starim
gospodskoga kova
manjkom samopouzdanja.
Mladošću.
Tremom.
Strahom.
Da bi uzeo riječ
pribilježio se sa štovanjem
prelomio preko usana rječi
prvom prigodnom prigodom
odvaži se
uteći.
Što ne stupi pred lice tog čovjeka
teško si oprosti ikada
Miroslav Krleža.
1911. rujan.
Subscribe
0 Comments