PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
S Lovrijenca sunce, a kamen se bljeska,
na Revelinu bijelom, zastava je stara.
Valovi mu mora okrunjeni, pjena ljeska,
na Porporeli Karaka sidri smjeh mornara.

Prošla sam vrata od Pila i kameni most,
Sveti Vlaho zvoni, finilo po’ dana.
Dubrovnik me časti, drag mu svaki gost,
na Stradunu ja sam u ljepotu zagledana.

Pod palmom u sjeni, dva su trubadura,
prebiru mandolina žice, polako i tiho.
Ne smeta ih jara ni dubrovačka bura,
da začine dane nekim novim stihom.