PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Željela sam pisati o tom lijepom gradu,
u sjećanje mi došla pjesma lastavica.
Ostale mi slike oblaka, drveća i roda,
i želja da vidim dragih prijatelja lica.
Ostali mi mirisi dunavskih su voda,
a ja tek darujem nježnu mu baladu.
Još uvijek me boli, teško je, ne mogu
ne misliti na one, neke bolje dane.
Slušam kako ljudi mole se svom Bogu,
pomogni nam vidati Vukovara rane.
I dok pored Dunava spava miran, tih,
vučedolska golubica guguće mu milo,
a ja suzu varalicu u svom oku skrih,
oh kako je moćno njeno vječno krilo.
Draga Sonja kad spzi golobice upravo se sjeti i jedne meni drage priče povezane sa “golobicom” koji želim prepričati i našim čitateljima Hrvatskog Glas Berlina naravno i vama osobno. Ova je kratka priča, koju sam ugledao na zidnom plakatu, nepoznatog njemačkog autora, kod jednog od mojih liječnika. Bilo je to negdje na početku domovinskog rata. Toliko mi se dopala, da sam je odlučio prepričati i drugima. Što mogu ja učiniti za mir? Ja sam nemoćna ! Ima li moj, jedan jedini glas uopće težinu? Priča “Kaži mi koliko je teška jedna snježna pahuljica?” pita jedna sjenica šumsku golubicu. “Ništa više,… Read more »
Draga Sonja
Čitam vaše dirljive pijesničke skladbe o Vukovaru i molitve pojedinaca Bogu..ali to mu samo.. nije dosta jer Vukovar je zaslužio još nešto… više kako bi postao..
još udobniji i čvršći.. grad svojih građana.
lijep pozdrav iz sunčane HR
Dragi Josipe, Vukovar je za mene svetinja!
Vukovar
Vukovar ne smijemo još jednom pokopati.. ma koliko god nas boljele njegove rane..jer Vukovr mora i dalje da živi.. uz svoje vijerne građane.
Lp-jm