ŠTO SU REKLI

Dojmovi članova Zbora mladih i njihovih mama nakon nastupa na susretu s Papom
ŠTO SU REKLI
Berlin/Evo što su nam ispripovijedali pojedini članovi Zbora mladih Hrvatske katoličke misije Berlin a i neki od roditelja nakon što su se malo slegli dojmovi s Olimpia stadiona.
mladi ...
Antonia Kojundžija: Atmosfera na stadionu je bila jednostavno odlična. Nisam mogla vjerovati, da je Papa samo nekoliko metara udaljen od mene. Dojmilo me je kako 70.000 ljudi zajedno mole. Naš zbor je bio kao “jedno”, jedna prava zajednica. Bio mi je veliki užitak biti među svim tim ljudima u Olimpijskom stadionu sa Papom. Nekoliko puta mi se naježila koža, što me je sve to dirnulo, ganulo i što mi je bila velika čast biti tako blizu Papi, posebno kad je prolazio kraj našeg zbora. Bio je to za mene neopisiv osječaj i doživljaj, kojega ne mogu izraziti riječima…

Matea Marić: Ujutro čim sam se probudila moje prve misli su bile: Danas je TAJ dan, taj VELIKI dan, dolazi nam Papa. I ja sam dio tog velikog događaja, mog prvog susreta sa Svetim Ocem. Što je dan više odmicao moje uzbuđenje je sve više raslo i pretvorilo se u radosno isčekivanje. Prije samog nastupa, na čas se pojavilo sunce kroz tamne oblake, koje nas je obasjalo, tako da smo imali osječaj kao da je to bio Božiji znak i Njegov blagoslov. Kroz nastup, kao i pjesmu koju smo pjevali , ‘’Jesus Christ You are my Life’’, ispoljila sam sve ono što sam tog dana u srcu nosila. Ulazak Pape na stadion, blizina gdje sam se nalazila kad je pored mene prošao su me jako dojmili. Na kraju mogu reći samo jedno, za mene je osobno cijeli tijek dana bio lijep, veličanstven i zahvaljujem Bogu što sam imala priliku to doživjeti.

Josip Jukić: Za mene je Papin posjet bio odličan, posebno me dojmilo što je Papa od mene bio samo tri metra udaljen. Nevjerovatno! Papina propovijed o lozi jako me je dirnula i dovela do razmisljanja o njegovoj poruci.

Ivana Kalajica: Bila mi je čast pjevati Bogu u to vrijeme i na tom mjestu kad je Sveti Otac bio u Berlinu. Prije nastupa sam bila jako uzbuđena ali kad sam počela pjevati cijelo je uzbudenje nestalo! Uzivala sam u pjesmama koje smo pjevali i zahvalna sam Bogu za sve!

Josip Stanić: Bilo mi je odlično vidjeti Papu u Berlinu. Ponosan sam što sam katolik. Ne može se sve to riječima opisati kako je bilo prelijepo.

Elena i Natali Ćaleta: Papin dolazak bio je za nas neopisiv, pogotovo što smo i mi bili dio toga svega. Jako smo ponosni i velika nam je svima bila čast, da smo imali mogućnost pjevati u predprogramu sv. Mise  sa Papom. Ovu večer i događaj nikada nećemo zaboraviti….

Rocco Penić: Taj dan uopće nisam bio uzbuđen, više sam se veselio što možemo zastupati našu misiju pred toliko puno ljudi, ne samo u stadionu već i preko televizije, u cijeloj Njemačkoj! Zahvalan sam za tu mogućnost! Nadam se da ćemo i dalje biti tako uspješni.

Marija Širić: Ovaj dolazak Pape ce mi ostat u sjećanju do kraja moga života. Kao član zbora mladih imala sam čast prezentirati Hrvate, ne samo iz Berlina, nego i iz cijele Hrvatske. I to, što je meni najvažnije, da sam mogla nastupati kao “ministrant Hrvatske katoličke misije” među 1500 drugih ministranata. Moja prijateljica Ana i ja smo već dugo godina ministranti u našoj misiji i kad smo u zadnjem trenutku čule da bismo uz pomoć naše “menadžerice zbora mladih” Anice Krstanović,  mogle ipak ministrirati na Svetoj misi sa Svetim ocem Papom, tada sam bila presretna.

Antonella Milanović: Najvise  me je dirnulo, da sam bila tako blizu Svetog Oca, osjećaj koje se ne može opisati. Dopalo mi se kada je Papa ušao u stadion. Toliko ljudi različitih nacija postalo je jedno, svi kao jedna nacija. Osjećaj koji sam imala na samom nastupu je neopisiv: ta radost, zahvala Bogu, da  smo za kratko vrijeme do ovoga svega došli. Neobično je bilo davati izjavu za različite televizijske postaje, ali s druge strane je bio osjećaj ponosa, pred njemačkim medijama reci da se veselimo sto je Papa došao u Berlin, da zastupamo radosnu katoličku mladost, pogotovo sto je se danima čulo jako negativnih vijesti.

Ana Smolković: Nedostižan osjećaj kad smo čekale na Papu. Sav napor se isplatio!

Marija Krstanović: Prije nastupa smo se pomolili, odjednom se kroz oblak pojavile zrake sunca, koje su se spustile na nas. Bio je to za mene znak, da je Bog uz nas. Zauvijek će mi to ostati u sjećanju, kao i osjećaj koji sam imala, da nismo samo mi, zbor mladih, nego cijeli Olimpijski stadion kao jedna velika zajednica koja isto diše i uživa u prisutnosti i riječi namjesnika Kristova…

Ana Draganović: moj dojam …Bogu dragom sam zahvalna za ovaj veličanstevni događaj i za ovu veliku čast. Nisam samo pjevala sa zborom u bogatom programu prije Svete Mise sa Papom Benediktom XVI. već sam i ministrirala u vrijeme Svete Mise. To je za mene velika čast! Zauvijek ce mi ostati 22. rujan 2011 god. u sjećanju. Volim Papu Benedikta XVI. i velika je radost u mojem srcu što sam ga mogla vidjeti iz bliza i sto sam mogla zajedno sa 70.000 vjernika slaviti Svetu Misu s njim u velikom Olympia-stadionu u Berlinu. Dragom Bogu se zahvaljujem na svemu!

Maria § Magdalena Kasalo: Kad smo saznale da cemo nastupati u predprogramu u Olympiastadionu, bilo nam je jako drago: ludilo! “Pjevamo pred 70.000 ljudi u glavnom gradu Njemacke.” Nas nastup bio je super. Dok smo pjevale nas strah i sva trema su potpuno nestali. Osjecale smo se kao da lebdimo.
Ali kad je Papa stigao na stadion, taj osjecaj u nama ne moze se rjecima opisati. To se treba dozivjeti! Nezaboravno je!
Papa nam je bio tako blizu. U tom momentu je i sunce izaslo iza oblaka. Te suncane zrake su zajedno sa Papinim pogledom i pozdravom u nas smjer, nas grijale. Za nas je to bio veliki i nezaboravni dozivljaj kojega djelimo sa 70 000 ljudi koji su s nama bili na stadionu.

Katarina Antolović: Hier mein kurzes feedback: Bilo mi je predivno, neopisivi osjećaj u nevjerovatnom trenutku … Ovaj nastup neću nikada zaboravit! Hvala vam puno 😀
Schöne Grüße 🙂
i mame …

Mira Širić: Najviše od svega mi je drago, da mi je kćerka, koja vec dugo godina ministrira u našoj misiji, imala čast ministrirati na Svetoj misi sa Ocem Papom kao “ministrant Hrvatske katoličke misije” u Berlinu. Također da je mogla i pjevat u zboru mladih, koji su svojom pjesmom i nastupom pokazali svima, što znači “Bog i Hrvati”.

Branka Marić: Na dan dolaska Pape u  naš grad Berlin, osjećala sam se veoma nemirno i to iz dva razloga. Jedan je, sam dolazak Svetog Oca i da imam tu čast, bolje reci milost da osobno sudjeljujem na Sv. misi koju je On predvodio, a drugi je sudjelovanje naše mladeži, našeg Zbora HKM, u predprogramu na tom slavnom Olympia stadionu, pred tolikom publikom i to u čast Svetog Oca. Ali moj nemir je nestao kad sam vidjela naše mlade, naše pjevače, onako radosne, nasmijane, kako nestrpljivo isčekuju svoj nastup da svima pokažu  što mogu i koliko vole svoga Papu. I zaista je bilo tako. S kojim samouvjerenjem, ponosom su odgovarali na pitanja voditelja programa, a tek pjesme!!! Lijepo i nezaboravno. Mozemo biti ponosni i mi roditelji, naša Misija i cijeli hrvatski narod na cjelokupnom nastupu naše mladeži, našeg zbora skupa sa njihovim organizatoricama, Anicom i Suzanom.

Nevenka Kalajica: Rijeci nisu dovoljne da se iskazu svi trenuci koji su me dojmili, ali jedan ću izdvojiti: Trenutak kad se tanki kišni oblak nadvio nad Olimpijski stadion i nekoliko minuta ROSIO ODOZGOR.  Bilo je to kao da nas DRAGI BOG BLAGOSLJIVA.

Pavka Draganović: Jako sam zahvalna da su Ana i Marija mogle ministrirati …Na stadionu je bilo veličanstveno, zapravo i ne postoje ljudske riječi kojima bi se moglo adekvatno sve to izreći. “Bog pohodi narod svoj.”

Damirka Milanović: Sam ulazak na stadion, budio je u meni osjećaj uzrujanosti, radosti i euforije. Naravno moje misli su na početku najviše bile kod našeg zbora: da otpjevaju svoju pjesmu sa žarom, ljubavi koju osjećaju da je ISUS Krist njihov život, kao što je naslov pjesme koju su trebali pjevati. Da oni osjete kako je žarka njegova Ljubav, što je On omogućio:  da ne pjevaju samo Gospodinu, već za toliko ljudi na ovom stadionu…Ganula me je masa svijeta, pitala sam se da li svi osjećaju isto kao i ja. Je li nam misli kruže samo o tom trenutku….kada ćemo svi vidjeti našeg Svetog Oca.  Imala sam osjećaj da sam nestrpljivija bila ja kao Majka, nego moje djete sa svojim zborom koji ubrzo nastupa. Ta lica mladenačka, taj osmjeh i radost u njihovim srcima i licima nije se dao sakriti… Osjećaj, kada je Papa ušao na stadion i kroz cijelu misu to je bila tišina uzburkanog mora u mojoj duši, pogotovo koju sam milost osjećala kad je Sveti Otac primao male anđele (novorođenu djecu) u svoje svete ruke. DIVOTA! U sjećanju će mi također zauvijek ostati: kako su se uoči samog nastupa zbora NEBOM pojavile najljepše sunčane zrake, u kojima je Bog pružio svoje ruke. Imala sam osjećaj, da Gospodin Bog želi svima reci: “Ne bojte se, jer ja sam s vama”, a pogotovo da je ta poruka bila za naš zbor mladih. Drago mi je da sam kršćanka i Hrvatica i da sam mogla biti i da još jesam kao majka, dio vas i dio naših cura ….