SUPER PAPA

ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Baš mi je ovaj Papa super! …ponavljam to često ovih dana. Oni koji me bolje poznaju, pitaju šta se to sa mnom događa, jer nisu navikli od mene čuti riječi hvale za bilo što što je vezano uz katoličku Crkvu.

Nekoliko biografskih podataka. Odgojen sam u katoličkoj obitelji koja je bila jako naslonjena na crkvu. Međutim …toplinu vjere i ljubavi prema Bogu i bližnjemu nisam stekao u Crkvi. Rano sam naučio moliti i rado sam molio, ali ne iz nekog unutarnjeg poriva, već zbog toga što sam htio da moji roditelji i moja baka budu ponosni na mene. Ista stvar je bila i s ministriranjem, a u kasnijim godinama sam u crkvu išao samo iz razloga, kako bih javno izrazio svoj protest prema komunističkom režimu.

Nažalost u Crkvi nisam upoznao prave vrijednosti. Upoznao sam strogog Boga koji kažnjava, koji nema milosti prema vjernicima koji griješe.

Svejedno …cijelo vrijeme ostao sam članom velike zajednice, plaćao uredno crkveni porez i vjerovao da će se stvari u Crkvi kad-tad izmjeniti, jer to je ipak moja Crkva iako ju posjećujem samo kada se u njoj održavaju neki koncerti, jer je tada u njoj najmanje licemjerja. Crkva i Evanđelje gotovo da nemaju nikakve veze, pogotovo …samohvale puna Crkva u Hrvata.

Autodidaktično sam naučio da je kršćanska vjera čist i iskren odnos između Boga, Isusa Krista i čovjeka i iskazuje se samo u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Nažalost, unatoč toj spoznaji bio sam prilično usamljen, iako pripadam velikoj zajednici.

Uz najbolju volju ne mogu podnijeti samovolju i nesocijalno ponašanje Crkve u Hrvata u sadašnje vrijeme egzistencijalne krize i krize identiteta. Ne mogu razumjeti da se grade ogromne građevine sa užasno visokim tornjevima u mjestima koja su porušena i u koja se njihovi žitelji ne vraćaju. Takvo licemjerje Crkve nisam očekivao. Ne mogu razumjeti da je Crkva iz svojih prostorija prognala iskrene vjernike, a svoja vrata širom otvorila licemjerima, koji će za novac prodati i vlastite roditelje.

Ipak …upoznao sam sluge Božje koji su pravi Kristovi apostoli i koji žive svoju vjeru, iako u vlastitim redovima imaju problema zbog svoga kršćanstva. I oni su u meni uvjek budili nadu i vjeru u postojanost Kristovog evanđelja. Često su to bili obični mali ljudi, ali u svojoj vjeri u Kristovu riječ golemi i nedostižni.

O jednome sam pisao nedavno. Bio je to …i još uvjek jest, iako je pokojni …velečasni Marko Majstorović iz Slavonskog Broda. Ponosam sam da pripadamo istoj vjeri, kao što sam ponosan na Majku Terezu i Franju Asiškog. Istina …oni su svi nedostižni ideali i ja nisam spreman pridonijeti žrtve i odricanja, koje su oni pridonijeli.

Papin posjet Njemačkoj pratio sam s izuzetnom pažnjom, jer mi je Benektikt XVI važio oduvijek kao čovjek jasne i nedvojbene riječi i puno sam očekivao od njega. Znao sam da nije došao u Njemačku samo na urlaub, već da ima Nijemcima i svijetu što poručiti.

I nije me iznenadio brat Joseph Ratzinger. Obrazloženje zašto nisam koristio termin Sveti Otac Papa znaju svi koji su pažljivo pročitali Evanđelje, pa ga ne moram navoditi posebno.

I ne samo da me nije iznenadio brat Joseph Ratzinger, nego me je i potvrdio u mojoj kritičnosti prema katoličkoj Crkvi.

-Agnostici su bliži Kraljevstvu Božjem od „rutinskih“ vjernika koji Crkvu vide samo kao spravu …izrekao je Benedikt XVI pred stotinu tisuća posjetitelja u Freiburgu… i nastavio:

-Agnostici, koji zbog pitanja oko Boga ne nalaze mir, te osobe pogođene i skandalizirane slučajevima pedofilije koji pate zbog grijeha koje su počinili crkveni ljudi i imaju potrebu za čistim srcem, bliži su Kraljevstvu Božjem od onih vjernika koji su to po ‘rutini’ koji u Crkvi vide samo spravu (aparat)  bez da njihovo srce biva dirnuto vjerom.

Bile su to za mene riječi potvrde. I trebale su mi nakon toliko vremena. I ja gradim i želim graditi katoličku Crkvu, ali na temeljima u koje kamen temeljac nije ugradila Jadranka Kosor, ili Ivo Sanader, već na temelju vjere u Isusa Krista, koji je i za moje grijehe umro na križu. Moja crkva nema visoke tornjeve i pozlaćene oltare i bezbroj debelih popova oko tih oltara. Moja crkva je velika i puna ljubavi prema bližnjemu, prema Bogu, prema nejakoj braći i sestrama.

Benedikt je svojom propovjedi progovorio vjernicima u savjest. Možda je to najbolji kamen temeljac, čvrst kao stijena u obliku apostola Petra, na kojoj je Krist počeo s gradnjom.

A vjera u bližnjega postoji. Iako udaljen 1400 kilometara sa velikim oduševljenjem sam pratio nastup mladih Hrvata na Olimpia-stadionu u Berlinu. Oslobođeni svih stega, vođeni samo ljubavlju prema vjeri, opušteno i razdragano, zajedno sa milijunima diljem svijeta, slavili su Krista i meni priuštili rijedak osjećaj ponosa na našu katoličku Crkvu i na naš hrvatski narod.

Ovaj papa je super! …kažem. A što vi kažete na to?