NAŠ POVRATAK …DIVOTA

KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
foto: Alfred Matijašević
Stružec/Dvadesetisedam je dana od našeg povratka …Podne je bilo. Spustio se avion na zagrebački aerodrom. Udišem  zrak …tu pripadam, tu je lijepo, domaće, svoje. Toplo je. Brzo izlazimo, čeka nas rođak. Vozi nas kući. Jedva utovarismo naših sedam prtljaga u auto. Putem stalno zapitkujem …o radovima na zemlji, da li su svi gotovi? Kaže mi rođak …opet sanjaš …Kada stignemo kući odmah odem na vrt, tu me dočekuju plodovi vrta i mirisno slasno grožđe. Dugo u noć radim, luftam i pospremam.
Onda na spavanje, tu je drukčiji krevet. Spava se nemirno …
Ujutro se dižem u 4 sata. Šteta je tu spavati, moram dočekati zoru.
I pišem. Svaki dan ….kako sam ga provela i zahvaljujem Bogu da to sve smijem uživati i da sam tu. Tu u mojoj domovini, mojem dvorištu. Izlazim u noć i osluškujem …
Sjećam se četvrtog razreda škole, isto sam to činila. Svaki dan je trebao biti jedan sastav za školu. Svaki dan sam dobila peticu. A kada je bio sastav, izašla bih u noć i sve što sam vidjela i čula …napisala sam. Počela bih riječima …u daljini se čuje lavež pasa …
Eto … i danas je isto tako.
Drugi dani su puni posla. Kupovanje špeceraja i pospremanje. Djeca s ulice pitaju …kada će radionica?
Idućeg jutra je bio prekrasan mraz, takvu neviđenu ljepotu, nisam nikada vidjela. Dragulji vise po svim grančicama i travčicama. Ne mogu se nagledati te ljepote!
Spremam limun i oleander u podrum, da se ne smrznu.
Ruže cvatu po drugi puta, i kada prođem pored njih hvataju me svojim trnovima, kao da se hvale svojim cvjetovima.
Uzimam lampaš i odnosim ga pred raspelo … zahvaljujem Isusu, što nas je čuvao prošlih mjeseca.
Onda zove susjeda na kavu. Nudi pomoć, ako bude što trebalo.
Djeca me zovu u školu na priredbu zahvale za plodove jeseni.
Iz likovne udruge „Moslavački krug“ zove dopredsjednica da pomognem u slaganju web stranice.
U subotu smo bili pozvani u susjedno selo na Susret prijatelja folklora.  Nastupilo je sedam društava, a pozornica je bila prelijepo ukrašena narodnim nošnjama.
Idućeg dana na večer odšetamo do Jobževi, drage nam rijeke, i do moje male klupe, na odmor.
Svako jutro ustajem prije zore. Nakon zore dolaze ptičice na balkon i prozor. Muž im stavi komadiće oraha u koru od oraha, a one onda vade i svađaju se oko toga. Tako on dobije lijepe prizore za Hrvatski Glas Berlin.
Na večer odem kod susjeda kartati belu. Većinom izgubim.
Srijedom slušam i javljam se na  Radio Brod.
Za Svi svete smo uređivali grobove i bili na misi. Na večer je cijelo groblje sjalo jednim svijetlom i mirisalo na svijeće. Bilo je pobožno.
Dolaze djeca i dogovaramo se da otvorim plesni tečaj valcera. U petak je prva proba …
Eto, ako netko misli da smo mi u penziji i da nam je dosadno …vara se!
Naših 27 dana puni su radosti, truda i ljepote. Vrijeme je toplo, u vestama smo po cijeli dan na dvorištu. Još ima i cvijeća. A šuma prema Sisku je čarobna …svako stablo je druge boje …kao iz priče ili snova. Divota!