
Umro sam sinoć u snu,
dok su se zvijezde množile putevima
za Rastušje,
sjale da se znam vratiti
u grč rađanja svoje majke,
u krv i bol početka.
Više ništa ne osjećam,
a opet nekako bivam,
u suzama onih što odnijet će me,
skriven i jasan
po sred stiha ispisana
na usnama.
Pozdrav svima koji će prisustvovati večeri u čast Tadije, koje sam upoznao i koje ću tek upoznati.
Blago vašim ušima koje će priče slušati iz Tadijina spomen doma.
Pišite o tome, puno pišite!!
Od srca
Marijo
Eto ...mi pisali Marijo!