OVDJE JE TADIJIN DOM

tekst i foto: Sonja Breljak i Emil Cipar
Berlin-Brod/ U ugodne večeri pretvorila se godišnja spominjanja hrvatskog pjesnika Dragutina Tadijanovića. Berlinski Brođani obilježili još za pjesnikova života, njegov stoti rođendan pa potom nakon Tadijine smrti u 102. godini, spominju se svake godine o danu rođenja, pjesnikovih djela, njegova života, rodnoga mjesta i Tadijinih svevremenskih poruka. Četvrtu godinu za redom, u prostorima Brođana susret je s Tadijinim stihovima. Ove godine Brođani u pomoć pozvali i Hrvatski Glas Berlin pa zajedno ostvarismo lijepu poetsko-proznu i glazbenu večer. Uspomenama i poznatim stihovima ovom prigodom mi dodadosmo i par novih spoznaja. Pa zahvaljujući kolegi Emilu Ciparu “prošetasmo” slavonskobrodskim prostorima koji niti Tadijinim sugrađanima, našim berlinskim Brođanima, ne bijahu poznati.
Za njih a i za sve druge koji će o tome čitati i na ovim stranama, otvorismo vrata Spomen doma Dragutina Tadijanovića. Ispripovjedasmo o tome i Brođanima u Berlinu …
-Postojeći prostor u  prizemlju  palače Horvat, ulica Ante Starčevića 8 u Slavonskom Brodu, uređen je u memorijalnu zbirku pjesnika Dragutina Tadijanovića, odnosno Spomen dom Dragutina Tadijanovića. Po svom idejnom rješenju pokušava dočarati ambijentalne vrijednosti svake sobe iz pjesnikova zagrebačkog stana u Gajevoj ulici. Sobe su uređene zanimljivim elementima autentičnog namještaja, bogatim arhivom, rukopisima, skulpturama, fotografijama, pismima, velikim brojem knjiga i umjetnina, koji posreduju na taj način između nas i vremena u kojem je pjesnik živio …
A tu su sve stvari koje su okruživale Tadiju i Jelu dugi niz godina. Tu su čuveni kositrani tanjuri, jeftino posuđe s početka prošlog stoljeća .
No, pođimo nekim redom.

Prije nego uđete u Tadijanovićev dom u  u Starčevićevoj 8, morate znati da to nije kuća u kojoj je Tadija ikada živio. Ta kuća je poznata pod nazivom Horvatova palača, a gradu ju je poklonio njen nekadašnji gradonačelnik Horvat.
U toj kući smješteni su …na prvom katu: Institut za povijest Slavonije i Baranje i Galerija umjetnina grada, a u prizemlju je dom.

Još ste na ulici. Pred vama su masivna hrastova vrata, rađena u doba secesije. Zaključana su, a pored su dva zvonca. Pozvonite na ono na kojem piše: Galerija umjetnina. Vrlo brzo čujete zvuk u bravi i gurnete vrata. Ušli ste sada u prolaz koji vodi u veliko dvorište. Na desnoj strani prolaza opet vrata i opet zaključana. Pozvonite ponovo na Galerija umjetnina. Sada već morate reći tko ste i što želite. Dakle zovete se tako i tako i želite posjetiti Tadijin dom. Ljabazni glas će vas zamoliti da pričekate trenutak.

Niste se još pošteno ni snašli, vrata će vam otvoriti ljubazna osoba. „Hrvatskom glasu Berlin“ je otvorila kustosica doma Dajana Džakula. Ona će vas najprije uvesti u prostranu dvoranu u kojoj se održavaju prigodne svečanosti vezane uz Tadiju.

Iz ove dvorane ulazi se u prvu prostoriju. U kutu „ofinger“, stojeća vješalica za odjeću. Na njoj Tadijin šešir i nekoliko štapova koje je koristio pri šetnjama.

Na zidu lijevo …slike! Prva je Jelin portret u ulju. Tako je to bilo i Tadijanovićevom stanu u Zagrebu u Gajevoj 2A.

Općenito, pokušalo se dočarati atmosferu u kojoj su živjeli Jela i Tadija. Nije to teško, jer sve stvari koje su ih okruživali u životu sačuvane su i sada su pred vama.

Ljubazna voditeljica provest će vas kroz prostorije. Ako vam oko bilo gdje zapne …primjeti to …i odmah pojašnjava povijest predmeta koji vam plijeni pažnju. U prvoj prostoriji to su sigurno tri anđela bez krila na polici sa knjigama.

-Anđeli su iz crkve iz Lukovdola u Gorskom kotaru. U vrijeme početka drugoga svjetskog rata skinuti su s oltara i Lukovdolu i Ivan Goran Kovačić ih je ponio u Zagreb u nakani sačuvati ih. Kovačić je koncem 1942. otišao u partizane, a anđele je povjerio najboljem prijatelju na čuvanje –Tadiji.

Kako je Goran završio …znamo. Ubili ga ustaše na najbrutalniji način. Prijatelju Tadiji ostaše samo anđeli i pisma …što je do danas sačuvano.

Ne bismo više o detaljima, jer se nećemo maknuti iz prve prostorije, a čekaju nas još …blagavaona s velikim stolom i stolicama za koje je nacrt napravio majstor nad majstorima. Nitko drugi doli Ivan Meštrović. Meštrović i Tadijanovićevi je opet posebno poglavlje, pa ćemo i njega ispustiti i idemo dalje …spavaća soba, dnevni boravak…

Svaka stvarčica u ovom domu je posebna zanimljiva priča. Puno toga je opisano u njegovim pjesmama, u njegovoj prozi, a veći dio toga su materijal za nove priče, za nove susrete …razlog za idući, ciljani posjet Tadijinom domu.

Jedna komoda s ladicama u Tadijinom domu puna je pisama. Tadija je rado pisao pisma. Njegova pisma su poezija, posebna pjesnikova mogućnost izražaja. Adresirana su na obične ljude, na rodbinu, roditelje, na prijatelje …čuvene i slavne i …na samoga sebe. I puno ih je. Nasumce odabrasmo neka ...
Eto, tako su Brođani u Berlinu …šetajući Tadijinim Spomen domom …imali prigodu poslušati, uz ugodnu glazbenu pratnju mladih gitaristica, Sally Kühnlenz i Mihaele Breljak, sadržaj pisama koja je Dragutin Tadijanović pisao poznatima, nepoznatima, sam sebi, prijateljima. Njih se Tadija nikada nije odrekao. Čuvao je prijateljstvo kao malo tko, kako s Kovačićem, tako i s Jurom Kaštelanom, Vinkom Nikolićem ….I njihove stihove poslušali su Brođani.
–Došla su takva vremena u kojima postajemo licemjeri. Došla su vremena u kojima nerado spominjemo i u kojima se nerado sjećamo vremena kada su Hrvati ratovali među sobom, kada su se dijelili na partizane, ustaše, ove ili one. Došla su vremena u kojima je poezija Ivana Gorana Kovačića pala u zaborav. Ili Vinka Nikolića! A samo zbog toga što je jedan bio partizan a jedan ustaša.

Obojica su bili veliki Tadijanovićevi prijatelji. Oni su si odavno u Tadijinom domu pružili ruku pomirenja. Uspomene na njih smještene su u jednoj ladici u Tadijanovićevom domu u Slavonskom Brodu, Starčevićeva 8. Svojih se prijatelja on nikada nije odrekao.
Kada bi Tadija danas bio živ sigurno bi napisao pismo Hrvatu izgubljenom u iluzijama i ideologijama. Rekao  bi mu …

Dragi prijatelju! Čemu mržnja, čemu jal? Život je lijep …pun je poezije, okreni se oko sebe, udiši život… kao što su to činili i moji prijatelji Ivan Goran Kovačić, Vinko Nikolić, Dobriša Cesarić, Jure Kaštelan, Ivan Meštrović, pa i moja malenkost. Gledaj lijepe strane, poslušaj lirske tople zvuke …flaute, tambure, violine…

Eh, dragi Tadija, kakvo bogatstvo je u tvojem stvaralaštvu, tvom životu, među tvojim prijateljima i njihovim djelima. I ovdje u tvom Domu,  na dnu tvojih ladica. Mi malo zavirili, bilo otvoreno. Dogodine ćemo opet i opet …
I mi se tvojim prijateljima hoćemo zvati. S tobom su prijateljstva duga  i ti postojan i čvrst poput slavonskog hrasta.
Do viđenja dogodine Tadijine pjesme, prijatelji, ladice. Do viđenja dogodine dragi prijatelji Tadijina pjesništva. Ako vas namjera ili slučajnost  kroz Brod nanese, znate put …Starčevićeva 8 …tamo vas naš prijatelj uvijek čeka. Ili barem, ako to već ne ide, navratite opet u ovo doba dogodine k Brođanima u Berlin, na adresu Hertzbergstrasse 14. I tamo je u ove dane Tadijin dom i susret s njim u vječnosti.
Kad ugledam …gdje mi
U susret koračaš.
Vidim plahu košutu
Kraj šumskog izvora.

Moju dušu obuzme
Silna radost života
Izvadivši ludo srce
Na dlanu bih ga pružio

Tebi
…tebi …tebi …odjekuju jednako  Tadijini stihovi u Brodu ili Berlinu, namijenjeni i vama. Hvala da ste bili s nama i  na dlanu pruženo, uzeli k sebi. Do iduće godine!
Eto, tako je bilo kod Brođana uz 106. obljetnicu rođenja Dragutina Tadijanovića. I vjerujte … bilo je tako toplo oko srca unatoč prohladnoj berlinskoj noći.