NASTAVI ŽIVJETI

Piše: Emil Cipar
Žučan razgovor ovih dana u uredništvu Hrvatskog glasa Berlin …na liniji Berlin-Brod. Najavljujemo često prezentacije knjiga. Među njima su često i naši suradnici …pišu, objavljuju. Stalo nam je do toga da naši suradnici izdaju knjige, da njihova vrijednost raste, jer s njima raste i značaj „Hrvatskog glasa Berlin“.

-Emile, a kad će NAŠA knjiga? …pita me kolegica Sonja.

NAŠA knjiga …kako ju zovemo već tri godine …je odavno napisana, objavljena …istina ne u jednim koricama, već u četrdesetak kolumni, priča, susreta… Objavljenih na Hrvatskom glasu Berlin i drugdje. Imamo nakanu izdati ju …sve priče na jednom mjestu, u jednim koricama.

-Ali Sonja …čemu objavljivati takvu knjigu!? To su priče jedne izgubljene generacije, koja niti ne shvaća da je izgubljena. To su crtice iz jednog neispunjenog života koje ionako nikoga ne zanimaju osim aktera samih, a oni nas ionako neće čitati. I ako hoće …kako doći do njih? Rasuti su po cijelom svijetu, neki nisu više među živima. Njihovu djecu nisu zanimali ni kad su bili živi.

I stvarno! U NAŠOJ knjizi, to jest mapi u kojoj su skupljene priče …nalazi se četrdesetak takvih sudbina, četrdeset priča, nastalih u posljednjih 40 godina. Sve su povezane sa životom u iseljeništvu. Osobe u njima iz raznih su krajeva, žive …ili su živjeli u raznim državama. Te priče napisali smo Sonja i ja. Upoznali smo te ljude u raznim prilikama, razgovarali s njima, zapisali, objavili…

Nismo ni primijetili da smo i mi jedna od priča. Mislim na „Hrvatski glas Berlin“. I on je nastao samo zbog toga kako bi te priče koje nikoga ne zanimaju mogle biti negdje objavljene.

–Znaš Emile …ljudi nam pišu, govore, pitaju …kad će sve to moći čitati na jednom mjestu.

-Znam Sonja! I mene pitaju, ali ipak! Ne znam kome će to koristiti. To su priče jedne izgubljene generacije koja će svoju povijest odnijeti sa sobom u grob. Oni su svoju beznačajnu povijesnu ulogu obavili. Rodili su novu generaciju koja zna živjeti u svijetu u kojemu živi i koja ne želi ponavljati greške svojih roditelja. Što oni mogu naučiti iz takve knjige. Kakvu ona ima poruku za njih?

-Varaš se Emile! NAŠA knjiga ima snažnu poruku za sve, a ona glasi: nastavi živjeti!. Bez obzira u koji te dio svijeta život odnese …nastavi živjeti. Živjeti …ne egzistirati. Prihvati život onakvim kakvim jest i ne sanjaj o životu kakav bi on trebao biti. Ne sanjaj povratničke snove, nego prihvati novu sredinu, ma kako to bilo teško. To je jedini put.

Popuštam. Kolegica me uvjerila.

Danas otvaram mapu NAŠA KNJIGA ponovo. Priče u njoj su mi dobro poznate. Trebaju mi biti poznate, jer sam ih čitao nekoliko puta.

Danas …čitam potpuno nove priče u mapi koja nosi naziv NAŠA KNJIGA. Priče u njoj su i dalje turobne, žalosne, groteskne… Ali, vidim i ja da ima smisla objaviti knjigu. Ne zbog aktera u pričama, već zbog svih onih koji se mogu naći u sličnim situacijama. A to ide jako brzo danas. Dok si se okrenuo …život te odnese u drugi kraj svijeta, nemaš vremena pripremiti se.

Kako se snaći u novom svijetu ne piše u NAŠOJ knjizi. Ali u njoj piše što ne smiješ činiti. Ne piše to na način da smo Sonja i ja napisali savjetnik. Ne! I mi sami smo dio te izgubljene generacije i mi sami smo svojim krivim ponašanje počinili nepopravljive greške.

Ali ipak …vjerujemo kako smo ipak shvatili da smo na krivom putu. I zbog toga smo počeli izdavati „Hrvatski glas Berlin“, kako bi dali mjesto svima koji bi željeli nešto reći. Priznajem …naše Iseljeničke priče smo malo zapustili, jer su njihovo mjesto popunile druge …vrednije, vedrije…

A NAŠA knjiga, ostala neizdana. I četrdeset priča, o četrdeset izgubljenih i promašenih života u njoj. I to samo zbog toga jer sam ja mislio da takva knjiga nikome ne treba.

Srećom …kolegica Sonja ima drugo mišljenje. Oprosti Sonja! Objavljivanjem knjige i naša misija dobit će sasvim nove okvire, otvoriti nove mogućnosti.

p.s. Neke od iseljeničkih priča ugledale su svjetlo dana na Hrvatskom glasu Berlinu. Želiš li ih pročitati …klikni ovdje!