Lirika samoće
Napisao: Ferdo Crnogorac
I dan dođe, kad se s čini
da sve prođe
dok se ratnik domu vraća
putem barut s lica briše
a okolo okom kruži.
Nema ništa..
nema stati
valja njivu uzorati
I prije je to činio
otac ga je naučio
Što joj samo učiniše
svu korovom usadiše
plodne voćke polomiše
i sva brvna porušiše
dovod vode zatrpaše
a i bunar ogadiše.
I sve drugo u okolo
jer su oni
jer su znali
da ne budu tu ostali.
Rušili su moje danas
ali neće ono sutra
Nikad više…
usred dana neću spati
jer i Bogu je previše.
Cvast će od ljepote.
Oduvjek sam govorio i govorit ću,
da cvijet cvate..a njiva je u cvijetu.
Cvit.. cvita.. i njiva je.. u cvitu..
moglo bi se razumjeti na dalmatinski.. ako i je uopće.
Po meni , cvat je stadij/stanje/period cvijeta u cvjetanju (jabuka u cvatu, ocvale primule, rascvala djevojka) no, naš hrvatski jezik ima svoju misterioznu i mističnu moć tvorbe. On stvara onda kad hoće i kako hoće. Nikakve ga gramatike ni rječnici ne mogu sapeti. Ne dao nam Bog da gramatičari vladaju jezikom. Ni Ćesar ni Gramatičar mu nije gazdom, samo nerodni genij kojeg jedino pjesnik može i ima pravo, uz anonimnog narodnog tvorca, praviti po svojoj volji i osjećanju. Zato, prijatelji, na zaustavljajte riječ u gramatičkim pravilima, ona služe samo zato da omoguće govorniku i slušatelju/piscu i čitatelju da ne dvoje… Read more »
Cvat je po netkom tumačenju cviet s mnogo cvietova pa i taj tzv. cvat cvieta, a ne cvate.
Viktore cvat je ukupnost cvijetova. Može se reći voćka u cvatu, njiva u cvatu. Njiva u cvijetu značilo bi da je njiva u jednom cvijetu.
Koliko znam, njiva cvieta, ako su cvietovi na njoj.