POSJEKLINA

Iz naše arhive/objavljeno 25.03.2010.

ZNA SE!
piše: Emil Cipar

Mi smo imali kulturu dok Europa nije znala što je to …i dok su oni još toljagom lovili …čuje se često u Hrvatskoj. Samouvjerenosti nam nikada nije nedostajalo.

Dokazano je da je na području današnjeg Vučedola (5km od Vukovara), postojala civilizacija još prije 12 000 godina. Iskopine naselja jasno govore o tome… prekinut ću ovdje priču, ali nastavak se sam po sebi razumije.
Kultura u Hrvata danas!? Kultura je širok pojam, ima razne oblike i vrste. Ajmo uzet komunikacijsku kulturu …kultura u ophođenju u komuniciranju…
Prošle godine u jedan bunar u centru Slavonskog Broda, pao jedan pas. To i nije neka posebna kultura, ali događaji nakon toga spadaju u kulturu komuniciranja. Nazivam gradsko poglavarstvo:
– Poglavarstvo!?
– Zovem se tako i tako …ovdje u Mesićevoj 19 pao je pas u bunar.
-I šta imamo mi s tim?
– Pa vi ste gradsko poglavarstvo, koje bi se trebalo brinuti o mrtvim psima, pogoto kod temperature od 36 stupnjeva, jer postoji opasnost od zaraze.
– To je stvar županije, nazovite njih!
Nazivam:

-Moliiiim …županija.
-Zovem se tako i tako trebao bih veterinarsku službu.
-Nema nikoga …na terenu su:
-S kim razgovaram, ako smijem pitati?
– Pa rekla sam …županija!

E ovo je već stvar za televiziju. Nikoga ne zanima mrtav pas u centru grada, kod temperature od 36 stupnjeva.

-Televizija!
-Zovem se tako i tako, zovem vas iz Slavonskog Broda, trebao bih uredništvo deska.
Bez riječi bivam spojen. Ugodna glazba, koja nakon 5 minuta postaje skupa.
-Televizija!
-Gospođo Televizijo, zovem vas iz Broda imam vijest za vas.
-Spojit ću vas!
opet glazba ali nakon kraćeg vremena:
-Moliiiim!
-Imam vijest za vas!
– A vi ste onaj s prevrnutom cisternom.
– Ne …ja sam onaj s mrtvim psom.
– A gdje je onaj s cisternom?

Dobro …to je kultura komunikacije na telefonu u Hrvata. Da vidimo kako to izgleda u direktnom ophođenju …u svakodnevnom razgovoru.

Kada sam jesenas pripremao dunje za rakiju, posjekoh jagodicu na prstu lijeve ruke. Samo po sebi …bezazleno, ali ne mogu sam zaustaviti krvarenje. Uputih se na Prvu pomoć u gradu.
-Izgleda bezazleno, ali ne mora biti. Za svaku sigurnost idite u kirušku ambulantu da vam to snime. Možda je kost povrijeđena.

Čekaonica kiruške ambulante prepuna. Neki na nosilima, neki sa povojem oko glave i inih organa. U jednom uglu šalter. Uputih se tamo. Iza stakla službenica u živom razgovoru s kolegicom.
Pokucah na staklo i pokažem na prst.
-Posjeklina! …imate zdravstvenu?
-Nemam gospođo.
– Ime i prezime?
-Emil Cipar
-Rođen?
-Jesam!
– Ne pitam vas jeste li rođeni, nego KADA ste rođeni! Kako se to dogodilo?
– Ah …znate! Mama i tata se upoznali, pa se onda zaljubili i oženili…
– Ma kako se dogodilo da ste se posjekli?
– Sjekao sam dunje za rakiju, pa…
– Dobro pričekajte malo …prozvat će vas!
– Hvala gospođo!

Čekam i čekam. Nekako mi neugodno s tako bezazlenom ozljedom, ali moram…
Jedna vrata se ponekad otvore i iz njih izađe bolničar, koji prozove neko ime.
Nakon dužeg vremena otvoriše se opet:
– Posjeklina! …viknu bolničar u masu.
Nitko se ne pomiče.
–Posjeklinaaaaa! …sada već nervozno ponovi bolničar.
Opet tišina u prepunoj čekaonici.
Bolničar se uputi k meni.
Pa vaaas sam mislio! Zašto se ne javite! Mogu ja tako ovdje do sutra prozivati. S ovim na rengen, pa onda opet ovdje …gurnu mi neke papire u ruku.
Nakon nekog vremena držim u ruci papire i …što je najvažnije …i rentgensku snimku. To već izgleda malo ozbiljnije.
Liječnica je pregledala ranu, spojila posjeklinu sa šest šavova i predložila previjanje za tri dana.
Nisu me više vidjeli. Prst sam previo sam, a nakon deset dana sam povadio konce. Isto tako sam. Moja sestra je rekla da je to lakomisleno. Možda i jest, ali ne ugrožava kvalitetu života.
Toliko o kulturi ophođenja i komuniciranja u Hrvata danas. Ili se kaže …kod Hrvata?

Ne znam zašto, ali uvijek kad dođem u Njemačku osjetim potrebu nazivati gradske, pokrajinske i državne ustanove. Nazovem bez ikakve potrebe samo da čujem ono ljubazno:

-Dobar dan ovdje gradska uprava, služba za javni red i mir, moje ime je Martina …što mogu učiniti za Vas?
Ne znam kako joj reći da sam ja tek doputovao iz Hrvatske i da je već dovoljno učinila. Ja sam samo poželio nakon dužeg vremena čuti na broju neke javne ustanove jedan civilizirani glas.
– Oprostite na smetnji ja sam birao krivi broj.

A sada …nastavak priče s početka:
…da su na tome području postojala naselja, još u doba neolitika. Poslije se civilizacija razvijala i kroz bakreno, brončano i željezno doba. Trgovalo se …razvijala se kultura na visokom nivou.
A onda u stoljeću sedmom dođoše Hrvati.